| |
Nova Godina. Prepustimo se zajedničkoj vožnji. Nalazimo se na istoj lađi. Svi ljudi kao braća i sestre na jednoj lađi. Ljudi koji zajedno putuju. Kakav fantastičan san. Sunce poskakuje zajedno s nebeskim svodom. Ribe pjevaju u morskim dubinama. Svi ljudi kao braća i sestre na istoj lađi ovozemaljskosti. Slabi i jaki. Svi narodi i rase. Moćni i nemoćni. Siromašni i bogati.
Ljudi koji zajedno plove kao braća i sestre morem ovog svijeta, pod istim suncem, na istim valovima, istim vjetrom u jedrima, niz morsku struju ili protiv nje, svi u istom vremenu. Plove zajedno. Nema više nemoćnih i moćnih, siromašnih i bogatih. Nikoga ne treba bacati s palube u more, nikoga zatvarati u neku podrumsku rupu gdje bi mogao umrijeti od gladi. Nema više ratova i komandnih mostova. Na palubi se pjeva. Svi su sigurni i zaštićeni.
Fantastičan san. Zašto se moram buditi iz tog sna i vidjeti kako je lađa teško oštećena, kako se kreće bez prave orijentacije?
Phil Bosmans |
