| |
Ima mladih braćnih parova koji se rado povjeravaju starijim braćnim parovima, koji znaju što su život, djeca, problemi, slavlja.
Povjeravaju se i slušaju. Slušaju pozorno i istodobno s odmakom od onoga tko smatra da je nekada sve bilo jednostavnije. Povjeravaju svoje strahove, neodlučnost i predanja. "Imati djete... upravo sad kad sa tek počela raditi..." . "Donijeti na svijet dijete? U ovaj svijet, sa svime što se u njemu događa."
"Imati djete? Hoću li mu zatim uspjeti pomoći da odraste? Hoću li imati snage odreći se interesa, razonoda, profesionalnih obaveza, da bih bila s djetetom?"
Tako razgovaraju sa svojim prijateljima, koji su već bili višestruko djedovi i bake.
Više nego odgovore, tražili su prigodu da izraze duboke strahove, neku vrst prestrašenosti pred budućnošću, pred nevjerojatnom mogućnošću da postanu odrasli: otac i majka!
Stariji prijatelj, koji je vidio mnogo toga i imao petero djece, često je patio i često se radovao, u jednom je trenutku progovorio, kao da povjerava tajnu svoga života. Rekao je:" život je Božji dar, dar vječnoga Oca: i mi postajemo očevi i majke, jer je Bog prijatelj života i naš je poziv dati život. Providnost mi je uvijek pomagala. I upravo kad nisam znao što učiniti, događalo se nešto mi je otvaralo nezamisliv put. Providnost mi je uvijek pomagala. Imajte povjerenja u Providnost.
Ako budete razmišljali o svemu, sumlji će uvijek biti više nego ohrabrenja! Kao što zmaj može letjeti ako se pouzdaje u vjerat , tako i oni koji žele živjeti mogu imati povjerenja ako se predaju Božjoj providnosti! Kruh naš svakdanji daj nam danas!
Carlo Marija kard. Martini |
