| |
Moje granice me doduše opisuju, ali me isto vrijeme i ograničavaju. Da bi razvitak i rast u meni bili mogući, nužno je uvijek iznova te granice narušavati, ukinuti ih, prijeći preko njih, a možda ih koji puta i prekoračiti: isprobati nešto što još nisam učinila; prepustiti se nekom čovjeku kojega ne poznajem; realizirati ponekad glupu ideju koju nosim u svojoj glavi.
Život se odvija unutar "biti" i "opstati". Postavljam li sebi stalno nove granice, ja ću s vremenom po svoj prilici zazidati samu sebe, moja stabilnost pretvorit će se u ukoćenost, moje shvaćanje života u neshvaćanje, vrtna ograda postat će čvrstim zidom.
S toga s vremena na vrijeme valja preispitati sebe, je li s mojim granicama sve u redu, ili je vrijeme da se mijenjaju - a možda i vrijeme da prijeđem preko granice. Moja ograničenja odnose se uvijek na određenu životnu situaciju - promijenim li svoju životnu situaciju, moram istovremeno uspostaviti druge, nove granice. Ostanu li moje granice iste, unatoč promjeni životnih okolnosti, meni preostaje umiranje u živome tijelu. U tom slučaju moje nužne granice postaju smrtonosne.
Ukoliko identitet znači živjeti u granicama i "biti", onda napredovanje znači "prelaziti granice" i "opstati".
I jedno i drugo potrebno je u mom životu: uspostavljanje granica i prelaženje preko njih. Time postajem u stvari čovjekom između tu i tamo, između jučer i sutra, između biti i opstati.
Andrea Schwarz
|
