| |
O, Gospodine, dođi, uđi u moje srce; Raspeti, Umrli, Ljubitelju, Vjerni, Istiniti, Strpljivi, Ponizni, ti koji si prihvatio dug i tegoban život u kutu svijeta, neshvaćen od svojih, premalo voljen od prijatelja, izdan od njih, podložan zakonu, izručen politici već od početka, izbjegličko dijete, tesarev sin, propovjednik koji je požnjeo uzaludnost, čovjek koji je ljubio, a kojem ne bi uzvraćeno ljubavlju, uzvišeni, koga okolina nije shvatila, ti napušteni, koji si pao u o bogonapuštenost, koji si sve žrtvovao, koji si sebe preporučio u ruke svoga Oca, ti koji si dozivao: 'Oče, Bože moj, zašto si me ostavio?' Tebe želim primiti onakvog kakav jesi, tebe učiniti nutarnjim zakonom svoga života, bremenom i snagom svoga života. Kad tebe primam, prihvaćam svoj svagdan onakvim kakav jest. Ne trebam ti kazivati uzvišene osjećaje svoga srca. Ja pred tobom mogu razastrijeti svoj svagdan onakav kakav i jest, jer ga od tebe primam; svagdan i njegovo nutarnje svjetlo, svagdan i njegov smisao, svagdan i snagu da ga izdržim, običnost, koja postaje skrovitost tvog vječnog života.
Karl Rahner |
