Gospodine Isuse Kriste, Sine Očev, cilju i pute za sve nas ljude. Uzvišen nad sva nebesa, sjedeći s desnu Ocu, izlio si na nas obećanog Duha da po svome Duhu ostaneš s nama, sve dane do svršetka i da po njemu nastaviš u nama svoj život i umiranje na slavu Očevu i nama na spasenje.
Gospodine, pogledaj duhove koji navaljuju na nas i daj nam dar njihova razlikovanja.
Daj nam spoznaju, prikladnu za svagdašnjicu naše čežnje za tobom; spoznaju da je duh spokoja, mira i pouzdanja, slobode i jednostavne jasnoće -- tvoj Duh, a sav duh nemira i straha, uskoće i olovne potištenosti u najbolju ruku vlastiti naš duh ili pak zloduh iz tamnih dubina.
Daj nam Duha svoje utjehe. Gospodine, znamo da trebamo, moramo i možemo biti tebi vjerni i u žalosti, suhoći i duhovnoj nemoći. No ipak te smijemo zamoliti za Duha utjehe i snage, radosti i pouzdanja, rasta u vjeri, nadi i ljubavi, za Duha velikodušnog služenja na slavu tvoga Oca, za duh spokoja i mira. Izagnaj iz našega srca duhovnu žalost, tamu, smućenost, sklonost prema niskim i zemaljskim stvarima, nepovjerenje i beznađe, mlakost, žalost i osjećaj napuštenosti, razdora i moru da smo daleko od tebe.
No, ako ti se svidi da nas vodiš i takvim puto vima, onda nam, molimo te, u takvim časovima i danima ostavi barem svoga svetog Duha vjernosti, postojanosti i ustrajnosti da bismo slijepim povjerenjem nastavili put, sačuvali pravac, ostali vjerni odlukama što ih donesosmo nekoć kad nam je svijetlilo tvoje svjetlo i tvoja radost širila lice. Da, u toj napuštenosti daj nam radije duha odlučne navale, prkosnog »baš sada!« u molitvi, samonadzoru i pokori. Daj nam tada bezuvjetno pouzdanje da nas i u tim časovima napuštenosti nije ostavila tvoja milost, da si i neosjećan upravo s nama kao pobjedna snaga u našoj slabosti. Daj nam Duha vjernog spomena na tvoje prošle ljubazne pohode, i duha iščekivanja osjetnih dokaza tvoje ljubavi, koji će se ponoviti. Daj da u takvim časovima svoje žalosti priznamo svoju grešnost i bijedu, ponizno iskusimo svoju slabost i najzad priznamo da si jedino ti pouzdan izvor svakog dobra i sve nebeske utjehe.
Kad nas pohodi tvoja utjeha, poprati je duhom poniznosti i spremnosti da ti i neutješni služimo.
Daj nam uvijek duha hrabrosti i smione odlučnosti da spoznamo kušnje i napasti, da s njima ne raspravljamo i ne sklapamo nikakve nagodbe, nego da jasno reknemo ne, jer je to najjednostavnija borbena taktika. Daj nam poniznost i da u crnim danima pitamo za savjet, bez naopake brbljavosti i samodopadnosti, ali i bez glupa ponosa koji nam nalaže da svemu sami izađemo na kraj. Daj nam duha nebeske mudrosti da bismo upoznali zaista osjetljiva mjesta svoga karaktera i svoga života, te najbudnije ondje bdjeli i borili se gdje smo naranjiviji.
Jednom riječju: daj nam, Gospodine, svoga Duha, plodove Duha, koji su - kako veli Apostol: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, skromnost, uzdržljivost (Gal 5,22). Imamo li pak ovoga Duha, nismo više sluge Zakona, nego slobodna djeca Božja. Tada Duh zove u nama: Abba, Oče dragi. On se tada zauzima za nas neizrecivim uzdasima. On je tada pomazanje, opečaćenje i zalog vječnoga života. Tada je on izvor vječne vode koja navire iz srca i uvire u vječni život romoneći: hajde doma, k Ocu!
O Isuse, pošalji nam Duha! Svoj duhovski dar, daj sve više i više. Učini bistrim oko našeg duha i duhovni osjet tankoćutnim, da bismo mogli razlikovati tvoj Duh od svih drugih duhova. Daj nam svoga Duha, pa da i za nas vrijedi: »Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u nama, Onaj će oživiti i vaša smrtna tijela po svome Duhu koji prebiva u vama« (Rim 8,11). Gospodine, neka uvijek budu Duhovi. Tvoji sluge i službenice smjelo mole kako im nalažeš: Daj da i u nama budu Duhovi. Sada i u vijeke. Amen.
Karl Rahner
