| |
Svjestan sam da te dvije stvarnosti
prate moj život od trenutka
kada sam plačem
potvrdio svoj dolazak među ljude.
Bolesti i smrt.
To su trenuci života u kojima mi je potrebna
nepokolebljiva vjera poput Jairove,
poput žene koja je godinama bolovala.
Oni su vjerovali Učitelju, došli su pred Njega iskrenim srcem
i dubokom vjerom da im On može darovati život i
zdravlje za kojim su žudili čitavim svojim bićem!
I bilo im je kako su vjerovali!
Jair se opet mogao otkriti u zjenicama svoje kćeri,
a žena je napokon osjetila što znači biti zdrav
i dio zajednice u koju je jednom ušla kao malo
dijete šireći svoje ruke daje drugi prihvate.
Da, potrebna mi je Jairova vjera da vjerujem
kako smrt nema posljednju riječ.
I onda kada se budu sklopile oči onih koje neizmjerno volim
i onda kada budem se i ja jednom spremao na put s ove zemlje.
Potrebna mi je snaga vjere da i u svojim
i u tuđim bolestima znam otići do Liječnika nad liječnicima
i u iskrenoj i dubokoj vjeri zamoliti za ozdravljenje.
Da, u mome je životu bitna vjera!
Josip Šimunović |
