| |
U starorimskom vremenu Tarz je bio glavni grad Cilicije, pokrajine u Maloj Aziji. Bio je to grad u kojem se rodio apostol Pavao. Obrativši se na kršćanstvo razmišljao je i o ljubavi, pa kao onodobni vrhunski intelektualac u svom predivnom »Hvalospjevu ljubavi« nije upotrijebio riječi »eros« ni »filija« jer su te riječi i u ono vrijeme bile profanoga i vulgarnog sadržaja, već je za riječ ljubav upotrijebio posebnu grčku riječ »agape« u značenju nesebičnoga duhovnog sebedarja, te brige i skrbi za drugu osobu, što izražava i latinska riječ »caritas«. Premda je ljubav jedna jedinstvena datost u različitim međusobno povezanim dimenzijama, potrebno je praviti razliku između čisto instinktivne erotične ljubavi, koja se, nažalost, kupuje, prodaje, obezvrjeđuje i svodi na egoistični potrošni objekt, i duhovnijeg značenja ljubavi - filije kao prijateljske naklonosti, ljubavi koja izražava dobrohotnu i trajniju povezanost. U te stupnjeve ljubavi ucijepljen je i sadržaj pojma agape koji usmjerava prema nesebičnom, odgovornom i sveobuhvatnom obliku ljubavi. Pavao je vjernicima u grčkom gradu Korintu poslao pismo u kojem se, uz ostalo, i nalazi taj biser svjetske književnosti - njegov veličanstven »Hvalospjev ljubavi«. Ljubav kakvu apostol zamišlja je zapravo nedostižan ideal, ali bez težnje prema takvoj idealnoj ljubavi život bi bio bezvrijedan i ledeno hladan. Da bi suzbio negativna obilježja postojećega očitovanja ljubavi, Pavao nabraja i ističe njezine pozitivne vrijednosti u uvjerenju kako jedino ljubav - agape ruši zid tajnovite smrti i uvodi u vječni život punine ljubavi za kojim svi ljudi i nesvjesno čeznu.
1 Kor 13
Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. |
