Čim je Lusser došao u Jelenje, dao se i na gradnju zupnog stana. Župljani dali svoju radnu snagu i nešto gotova novca, no sam materijal za zupni stan i cisternu nabavio je Lusser svojim novcem, i to svotom 1700 forinta. Da nije bio od kuće dobrostojeći, nebi to bio nikako mogao učiniti. Tako je on postigao da sebi i svojim nasljednicima osigura pristojan krov nad glavom. Danas ova zgrada starog župnog stana služi za prostorije pučke škole. Treći je trajni spomenik što ga je ovaj vrijedni svećenik ostavio u župi Jelenje; zupno groblje. Prvotno je ono bilo prilično maleno trebalo je očistiti od kamenja, napuniti zemljom, i ograditi zidom, što je bilo učinjeno godine 1803. i tu je župnik Lusser žrtvovao 181 forinta. Vremenom je za župu od 2200 duša ovo malo groblje postalo već pretjesno, pa ga je godine 1835. Lusser proširio i sagradio njemu kapelicu sv. Roka. Zemljište ovog groblja nije bilo općinsko, niti ga je tko darovao, nego je kupljno crkvenom milostinjom, milodarima puka, a i mnogim grošom iz župnikova džepa. Sav je trošak oko uređenja ovog groblja iznosio 990 foriniti i 57 krajcara. Lusser je za crkvu, župni stan, cisternu i groblje žrtvovao svoga vlastitoga novca. Samo do godine 1820. dao je od svoje uštednje 1856 forinti i 45 krajcara. Nije to dao- kako sam veli u računima-od svojega preobilja u dohotcima, nego štedeći na samom sebi, na hrani i odjelu, a da kako obilno pomagala njegova obitelj na Rijeci. Koja je dobro stajala.(vidi pismo biskupu Ježiću od 11.X.1836.;1836. br.1386.). Kad je Lusser sve ovo podizao, nalizao je na protivnosti kod nekih svojih župljana. Buntovnici su bunili ljude govoreći, da tko će za sve snositi troškove. Lusser se na to nije obazirao, već je radio uz pomoć Božiju i dobroga puka. On nije radio za sebe. Njegov pepeo preko sto godina počiva u majci zemlji, al njegova dijela još i dalje stoje i jednako služe na dobro potomcima njegovih prijatelja i neprijatelja. Evo divna župna crkva okuplja pod svojim svodovima svu svoju duhovnu djecu; groblje daje hlada i počinka svima bez razlike;stari pak zupni stan danas je za djecu ovoga naroda hram pučke prosvjete. Neka ovo nekoliko redova bude jedna mala zadovoljština ovom krepusnom i poduzetnom svećeniku.

I  za župnikovanja vrijednog Lussera Jelenje je došlo u red viđenijih zupa, prije njega su svećenici, koji su ondje bili namješteni, jedva čekali čas kada će biti premješteni, a iza Lusserove smrti (1839.)natjecalo se za zupu Jelenje njih 17. Jelenjci su željeli da im ostane tadašnji kapelan Ivan Juričić al izbor pade na Lovru Žeželića, koji je bio do tada župnik u Smiljanu u Lici. župnikovao je u Jelenju od 1839. do svoje smrti 26.3.1856. i ondje je  pokopan.