Sadašnja župna crkva Sv. Mihovila sagrađena je na mjestu stare kapelice Sv. Mihovila na brežuljku zvanog Gorica. Župnik Pavao Lusser dao je porušiti staru crkvicu i na njenom mjestu postavljenje god. 1812. temeljni kamen za novu crkvu. Iz zabilježbi župnika Lussera razabire se da je svetište načinjeno novo iz temelja a također se sa sigurnošću može zaključiti da je nova crkva morala biti malo uzdignuta, jer se u visini stropa srednje lađe nalaze na tornju iznutra tragovi od osovine jarmova, što znači da je zvonik bivše kapele bio nešto više od sadašnjeg krova nad srednjom lađom. Koliko su se mogli stari zidovi crkvice upotrijebiti, teško je reći, samo se vidi da je pothvat župnika Lussera bio zamašan i da je prema bilješkama u Stališu duša iz tog vremena bilo zaposleno mnogo zidara i kamenolomaca. God. 1814. crkva je bila pod krovom i tada (20. VIII. 1814) bila posvećena po biskupu Ivanu Ježiću. Crkva je konačno dogotovljena god. 1821. Narod je bio dosta siromašan, ali je otkidao od svojih usta i davao za gradnju svoje crkve, a mnogo je pomogao novčano i sam župnik.
Župna crkva Sv. Mihovila lijepa je i prostrana – 29 x 13 m, visoka 8 m – ima tri lađe. Župnik Lusser podigao je krasan glavni oltar od bijelog kamena i raznobojnog mramora s kipom Sv. Mihovila Arhanđela, a sa desne strane još jedan oltar od miješanog mramora (koga više nema u prezbiteriju). Između svetišta i lađe postavio je kamenu ogradu. U crkvi su nadoknadno stavljena dva pobočna oltara: Majke Božje sa slikom i kipovima Sv. Martina i Sv. Nikole, te oltar Sv. Stjepana. Propovjedaonica je od drveta i kamena, bez posebne umjetničke vrijednosti; krstionica je od kamena. Orgulje su nabavljene god. 1895. Na pročelju crkve župnik Lusser dao je sazidati toranj sa bakrenom kupolom na vrhu; ova je u ratu god. 1943. porušena, a župnik Blažević god. 1946. je toranj popravio i podigao za tri metra kamo su smještena tri zvona. Crkva ima sakristiju sa 4,50 x 4 m, a isto toliko spremište. Jelenjska se župna crkva gradila i uzdržavala prilozima vjernika i crkvenim sjenokošama, a brigom marnih župnika. God. 1874. bila je župna crkva nešto uzdignuta i proširena po župniku Mati Sabliću.
Stari župski stan podigao je župnik Lusser; župljani su dali radnu snagu, sav materijal i nešto novaca, dok je cisternu sagradio župnik svojim novcem. Taj stari župski stan sagrađen god. 1800. pretvoren je u pučku školu god. 1855. i u tu svrhu služio sve do god. 1943. kad je u ratu spaljen. Novi sadašnji župski stan sagradio je god. 1855. župnik Franjo Canjuga.
Župsko groblje u Jelenju bilo je nekada oko stare kapele Sv. Mihovila; kada je osnovana župa god. 1790. nabavljeno je zemljište za novo groblje. No ovo je brzo postalo pretijesno; proširio ga je župnik Lusser god. 1845. i sagradio u njemu kapelu Sv. Roka. Tako je župnik Lusser koji je umro u Jelenju god. 1839. ostao kao najzaslužniji župnik ove župe.
STARA CRKVA
Nekada je Jelenje pripadalo pod kaptolsku župu Grobnik. Odakle su kanonici svake nedelje i blagdanima dolazili u Jelenje i u maloj crkvici sv. Mihovila služili puku sv. misu. Crkvica je bila na istom mjestu, gdje je i sadašnja župa crkva, na vrhu zašumljenog brijega zvanog Gorica.
Oko crkvice bilo je groblje. Sjećam se da je još donedavna jedna stara ženica znala u nedelju iza mise kleknuti ispod kora današnje župne crkve okrenuta glavom prema desno zidu crkve i gledajući u pod pobožno bi molila. Kad sam je jednom zapitao, zašto to upravo ovdje čini, ogovorila mi je da joj stari rekoše, da je na ovom mjestu pokopana njezina baka. kad su se pak pred kojih desetak godina oko crkve zasađivali kesteni, našlo se ljudskih kosti u dubini ne punih dvadeset centimetara.
Stari nam požutjeli listovi otkrivaju tajnu, zašto su ove kosti tako plitko zakopane. Groblje oko ove župne crkvice bilo je na vrhu brijega, kamenito i s vrlo malo zemlje tako da su se mrtvaci preplitko sahranjivali. Kad bi pak došla jaka bura ili kiša, odnijela bi dešavalo da su se vidjeli goli pokrovi mrtvačkih ljesova. Protiv ovakvog stanja zagrebačka je županija odmah iza osnutka jelenjske župe, godine 1970, odlučno uredovala i tražila da se podigne novo župno groblje. U spisima se navodi kako je za ovako otvorena mrtva tjelesa velika pogibao da ih raznesu medvjedi, psi i vukovi, a da se o opasnosti zaraze stanovništva i ne govori. Osim toga car Josip II je zabrani da groblja budu uz župne crkve.
Zato je ovo staro groblje u Jelenju bilo napušteno i na mjestu, gdje je današnje groblje, bio je u tu svrhu kupljen jedan mali komadić zemlje. Proširio ga je kasnije župnik Lusser, o čemu će još bit govora.
NOVA CRKVA
Kada je u Jelenju 1790. godine bila osnovana samostalna župa, moralo se pomišljati na gradnju nove, prostranije župne crkve, jer je tadašnja crkvica sv. Mihovila bila već premalena za oni 1500 ovčica što ih je prvi jelenjski župnik Petar Grgituć imao u svom ovčinjaku.
G. 1796. odlazi Grgotić za kanonika u Bakar i na njegovo mjesto dolazi kao jelenjski administrator o. Marin Čabrijan, riječki kapucin. Iza nepune tri godine pastirovanja o. Marin zamijenio ovaj svijet drugim i kosti njegove položene na počinak dne 25. siječnja 1799. u grobnicu tadanje male jelenjske župne crkvice. Već 1. veljače iste godine dolazi ovamo revni i uzorni svećenik Pavao Lusser, Riječanin. Došao je iz Gospića, gdje je dvije godine boravio kao kapelan. Dne 18. rujna 1799. imenovao ga je biskup Ježić jelenjskim župnikom (1839. br. 487) i on ostaje ovdje sve do svoje smrti, to jest do 3. ožujka 1839. Učinio je mnogo dobra ovoj župi. Sagradio je današnju lijepu župnu crkvu, stari župni stan (današnja pučka škola) i uredio groblje.
Odmah po svom dolasku dao se Lusser na sabiranje doprinosa za novu župnu crkvu. Narod je bio dosta siromašan i davao je koliko je mogao. Otkidao je od svojih usta i malo po malo se prikupilo toliko da se već moglo pristupiti gradnji. Najprije su proširili staru crkvicu sv. Mihovila, a na njezinom mjestu udariše kamen temeljac za novu crkuv. Godine 1814. bila je već pod krovom i tada ju je posvetio senjski biskup Jezić, no konačno je bila dogotovljena istom g. 1821. Lijepa je i prosrana. Lusser je u svetištu podigao krasan glavni oltar sv. Mihovila od bijelog kamena i raznobojnih mramora, a s desne strane lađe još jedan oltar od mješanog mramora. Oltare su gradili Josip, Antun, i Petar Capovilla, a dva kamenita anđela izradio je kipar Jakov Contieri. Da se moglo odmah g. 1812. podići glavni oltar sv. Mihovila, pomogli su tome dobročinitelji svojim posebnim doprinosima. Ove njihove prinose Lusser primao kao zakladu, pa su za njih imalo svake godine odsluziti 13. sv. misa. To se redovito činilo, a i plaćala se misna nagrada od crkvene milostinje. Između svetišta i lađe dao je zupnik Lusser postaviti kamenu ogradu. Nad pročeljem crkve dao je sazidati zvonik s bakrenom kupolom na vrhu. Cijela gradnja crkve stajala 3994 foriniti i 49 krajcara. Sve se to sabralo među zupljanima, a mnogi forinti dao je i sam zupnik Lusser. On je dodavši ovamo za zupnika našao u siromašnoj crkvenoj blagajni ciglih 6 forinata i 58 krajcara i ništa više, a ipak je učinio lijepa dijela. Njegova je poduzetnost bila smiona i velika.?
