Jelenje je naseljeno od davnine; kažu da se je i Grobničko polje zvalo nekada „Jelenjsko polje“. U našem primorskom kraju malo je koje mjesto narodno kazivanje iskitilo kao Grobničko polje, poprište tolikih borbi i stradanja od Tatara i Turaka. Smjestilo se na podnožju gorja koje se zove Obručki sklop, a okruženo je sa 30 vrhova: na sjeverozapadu su vrhovi Obruč, Fratrovac, Suhi vrh, Pakleno gdje je sva sila Ponikvi, gudura, spilja, velikih stijena i po koja dolina sa stalnim snijegom. Usred polja je brijeg Hum koje ga dijeli u dva dijela: zapadni je veći, plodan i zelen, naročito od Majura do Jelenja pun oranica i livada; između Jelenja i Podkilavca je pusto i krševito. Na istočnom dijelu je nešto mršavije trave za pašu. Tamo su za vrijeme rata 1914-1919 smjestili aerodrom. Skoro dva sata treba pješačiti kroz to kamenito tlo kome na istok su brda Konj i selo Kikovica i Kamenjak, visok 838 m, koji se diže strmo iznad Lujzinske ceste što se vijuga njegovim podnožjem, a na jugu prema Čavlima su bregovi Rvanj, Čudnić i Grobnik; diljem polja nanizala su se sela triju župa grobinštine.
Najljepši nakit Grobničkog polja jest udolina Rječine uz čiju su se obalu nanizala sela gotovo od njenog izvora do ušća. Profesor Lorenz („Rečina, Hidrografische Skizze“) da njene vode dolaze na izvor i sklopa Obruča i Pakleno. Kobler u svojoj povijesti Rijeke (1896) kaže da je Grobničko polje bilo u starini jezero i da se osušilo vjerojatno uslijed potresa god. 1511., a svakako se ima pripisati vremenu god. 1431. Velika poplava Rijeke prouzročena velikom bujicom kamenja i pijeska što ga je donijela sa sobom Riječina.
Povijesni događaji na Grobničkom polju govore o provali Tatara god. 1242. Prešavši Ugarsku provaljuju u Hrvatsku kamo pred njima bježi kralj Bela IV. Povjesničari govore o porazu Mongola iznad Šibenika („Tatar-brdo“) i bitci na moru i kopnu između Raba i Paga. U 16. st. Spominju kroničari Tomašić, Vramec, Vitezović i dr. o odlučnoj bitci na Grobničkom polju, ali radi pretjeranih sumnjivih podataka mnogi povjesničari uopće ne spominju ovoga događaja pa ni poraza Mongola.
Nakon zauzeća Bosne u ove su krajeve često provaljivali Turci u 15. i 16. st. Napose u godinama 1470-1482, zatim 1493-1499, 1529, 1559 i 1590. Prolazili su kroz Vinodol, Bakar Grobnik do Klane. God. 1695. zapalili su Grobnik, a god. 1601. potučeni su na tom polju. O čestim turskim pohodima ovom kraju svjedoče nazivi grobničkih sela: Podrvanj, Buzdohanj, Podrto, Tarulje, Haramije, što podsjeća na ratne pohode i zgode koje su se u ovom kraju dešavale.
Župna crkva Sv. Mihovila Arhanđela sagrađena je god. 1813. na mjestu stare kapelice i blagoslovljena 20.08.1814. po biskupu Ivanu Krst. Ježiću. Crkva je završena god. 1821; proširena i uzdignuta god. 1874. Toranj sa bakrenom kupolom je u ratu postradao; god. 1946. je popravljen i uzdignut za 3 m.
Glavni oltar Sv. Mihovila od bijeloga kamena i raznobojnog mramora s kipom Patrona. Župnik Weber dao je obložiti crkvu izvana bijelim kamenom.
Župna crkva Sv. Mihovila posvećena 20. IX. 1874. po biskupu Vjenc. Šoiću.
Pogled od župne crkve u Jelenju prema grobničkim brdima i gradu Grobniku.
Na brežuljku zvanom „Gorica“ obraslom šumicom diže se župna crkva Sv. Mihovila Arhanđela sa svojim odsječenim tornjem. Smještena je između samog mjesta Jelenja i Rječine. Na rubu borove šumice stoji lijepo uređena Kalvarija koju je obnovio god. 1978. župnik Josip Vozila. Sav ovaj prostor oko crkve bio bi podesan za velike vjerske skupove; šumica zauzima 100 x 60 m. i kroz Goricu između borova može asfaltom i auto pred samu crkvu…
Kapela Sv. Roka na župskom groblju u Jelenju, sagrađena god. 1845. kad je prošireno groblje, koje je osnovano još god. 1790. kod osnivanja župe Jelenje.
