Godine 1836. bila je župna crkva sv. Mihovila u Jelenju okradena. Bilo je to tamne kišovite zimske noći od 12. na 13. sječnja. Zlikovci su razbivši vrata od sakristije provalili u crkvu i uzeli iz svetohraništa lijepu srebrnu pokaznicu (monstrancu), koja je bila izrađena 1808. za cijenu od 260 forinta; zatim dva srebrna ciborija, i dva srebrna kaleža s pliticama. «već 37 godina ovdje djelujem – piše tom zgodom župnik Lusser biskupu Ožegoviću- i teškom sam mukom opskrbio crkvu najnužnijim stvarima jer kad sam ovamo došao našao sam staru crkvicu pustu i praznu, a sada eto što mi se događa. Nije mi toliko do svetog posuđa koliko do ovog strašnog svetogrđa koje je počinjeno nad Predsvetim. Bog me je sam čuvao da nisam umro onaj čas, kad sam ugledao ovo strašno zlodjelo». U svetohraništu su se radovito čuvala dva čestičnjaka (ciborija) sa povećenim česticama, jer su po izvještaju župnika vjernici ovdje vrlo često i u velikom broju pristupili sv. Pričesti..i danas ovdje narod rado i često prima sv. Pričest, pa dao Bog da se ova stoljetna vjerska tradicija ne izgubi. Zločinu se odmah ušlo u trag. Nekoliko dana iza toga javlja policijski komesar iz Rijeke da je jedan od trojice svetogrdnih kradljivaca uhvaćen kad je na Rijeci potajno prodavao pokradene sv. Posude. Morao je odati svoje ortake. Svete su posude bile nađene na riječkoj kalvariji i bile su povraćene župnoj crkvi u Jelenju, a provalnici strogo kažnjeni. Sva su trojica bila iz Primorja. Dvojica su bila iz Drvenika; prvi je bio zet seoskog suca, a drugi mežnjarov sin. Dakle, kako vidimo , bilo je i u ona stara „sretna“ vremena zla i opačine.