"Prije nekog vremena" , tako izvješćuje biskup Georg Moser, " razgovarao sam s jednim zidarom. Slagao je kamen na kamen i govorio mi: ' Znate, za nekog tko ovdje gleda, to nema nikakva značenja. Tu sam ja skromni, možda čak i lijeni zidar. Ali ja to nisam. Ja znam kod svakog kamena kako mora sjesti, znam kako može držati. I znam da sam svojim životom i sam jedan kamen. Ja sam, i kad zid bude ožbukan, kad nitko ne misli na to da su ovdje radili ljudi - ja sam takoreći pridonio na jednom mjestu da svijet drži.
Koliki su ljudi zaposleni da svijet drži, da bih ja, primjerice, ujutro ustao prema svojoj navici, jeo svoj kruh, čitao novine, upalio svoj automobil ili ušao u metro... Neslućeno velik broj osoba sudjeluje na tome da stvori pretpostavke za život dostojan čovjeka. 
U petom korizmenom tjednu razmišljamo u uvjetima za duhovni život usred našeg svijeta, u našoj svakodnevici. Da svijet drži, to je djelo zajednice: Bog hoće da i mi ljudi s Njime surađujemo, da dovršavamo građevinu svijeta. Pozvani smo pridonijeti da Božji duh oživi naš osobni život i čitavo stvorenje i ozdravi ga. Pritom uvijek iznova gledamo na taj znak spasenja u našem svijetu: na Isusa Krista. On kao zaglavni kamen drži skupa kuću našeg svijeta.

Vi ste ... sugrađani svetih i ukućani Božjih,
nazidani na temelju apostola i proroka,
a zaglavni je kamen sam Krist Isus.
U njemu je sva građevina povezana
i raste u hram svet u Gospodinu.
U njemu ste i vi ugrađeni
u prebivalište Božje.

(Ef 2, 19-22)