U nedjelju po Božiću Crkva slavi blagdan Svete Obitelji. Ima mnogo kičastih slika Svete Obitelji koje su postale uzorom zajedničkoga života naših kršćanskih obitelji. Takve slike ostavljaju banalan okus. Tu je sve čini se previše idilično i skladno. Biblija nam ipak oslikava jednu drugu sliku Isusove obitelji. To započinje rođenjem koje se događalo u siromašnim prilikama, izvan ljudske zajednice, u staji. Nastavlja se u zapovijedi da odmah pobjegnu u tuđinu, jer Herod progoni Dijete. Obitelj je od početka ugrožena. Poteškoće da bude zdrava obitelj dolaze do izražaja u pripovijesti o dvanaestogodišnjemu Isusu, koji u hramu raspravlja s pismoznancima ne mareći za strahove roditelja. On nije dobar dječak koji čini upravo ono što roditelji od njega hoće. On sluša vlastito srce i čini ono što osjeća da je ispravno, ono što prepoznaje kao volju Božju.
Kad ga roditelji nakon trodnevnoga traženja konačno nađu u Hramu, pitaju ga predbacujući mu: Sinko, zašto si nam to učinio! Evo tvoj otac i ja tražili smo te žalosni (Lk 2,48). Isus, čini se, u svome odgovoru ne pokazuje baš puno sućuti. Za njega je po sebi razumljivo da je u kući Oca svoga. U njegovu pitanju: Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega l leži tiho predbacivanje. On uopće ne razumije da roditelji ne znaju da mora biti kod Oca. On nije u prvome redu njihov sin, nego Sin nebeskoga Oca. Ovdje Šimunovo obećanje postaje stvarnost, da će mač probiti Marijino srce (usp. Lk 2,35). Majka osjeća sinovljevu otuđenost. Ne shvaća ga. Osjeća da ga mora pustiti da pođe svojim putem na koji više ne može utjecati. Ne, on će naprotiv stajati pod rukom nebeskoga Oca. Isus se ipak vraća s roditeljima natrag u Nazaret i ostaje im poslušan. On se prepustio konkretnu životu u obitelji, znajući da u svojoj najdubljoj dubini pripada Ocu u nebu, da o tome ne može određivati ni jedan zemaljski otac, ni jedna zemaljska majka.
Ljudi ni u jedno drugo vrijeme godine ne čeznu toliko za sretnom obitelji, koliko na Božić. Žele slaviti Božić kao obiteljski blagdan. Ali ujedno osjećaju da to ne uspijeva. Očekivanja su prevelika. I tako svaka razlika u mišljenju odmah remeti obiteljski mir. Djeca osjećaju neiskrenost. Nema zdrave obitelji i nije ju moguće uspostaviti samo za kratko vrijeme, za Božić. Luka nam u prizoru o dvanaestogodišnjemu Isusu pokazuje da obitelj kao cjelina i danas uvijek iznova mora proći kroz iskustvo neshvaćenosti i otuđenosti. Obitelj je moguća jedino ako se njezini članovi zajedno prepuste tajni koja ih nadilazi. Kad se na Božić ne vrti oko sebe, nego svjesno opaža blagdan i njegovu tajnu. I svatko, u biblijskoj pripovijesti kao danas, ima svoju vlastitu tajnu. Marija pohranjuje svoju tajnu u srcu. Razmišlja o tajni svoga Sina i meditira ju u svome srcu. Isus govori o svojoj tajni i tako potiče roditelje da ga gledaju novim očima. Božić ti ne želi lažno prikazati nikakvu zdravu obitelj, nego ti obećava Svetu Obitelj, obitelj koja se posvećuje jer u sebi nosi tajnu Božju i jer svatko u njoj ima svoju vlastitu tajnu. Samo ako u srcu pokreneš svoju vlastitu tajnu i tajnu svoga bračnog druga i svoje djece, možeš se u svojoj obitelji osjećati kod kuće, unatoč svoj otuđenosti i odmaku. Biti kod kuće moguće je jedino ondje gdje stanuje tajna. Želim ti na Božić slutnju o tome da i u tvojoj obitelji stanuje tajna Božja.
Anselm Grun
