Kad se umoriš trčeći za zvijezdama da ljudima u noći doneseš malo svjetla, spusti se tiho na zemlju i osluškuj izvor. Prodreš li dovoljno duboko u srž stvari, dobit ćeš oči za gledanje i uši za slušanje nevidljivih stvari.

Čujem vodu kako na izvoru pjeva pjesmu o živoj vodi, kako se uspinje i traga za suhom zemljom, za ljudima u pustinji, kako sebi krči put, kako oblikuje potoke i rijeke.

Čujem vodu kako žubori i kliče zbog svakoga srca koje se otvara i svakoga čovjeka koji pije od te žive vode i opija se ljubavlju. Na svim obalama cvijeće.

Vidim plodove Duha: radost, mir, ljubaznost, dobrotu, blagost, strpljivost, ljubav i duševnost. Plodovi za novi svijet. Svijet postaje opet nastanjiv.
Vjerujem u dobro, makar toliki ljudi bili kušani zlom. Vjerujem u lijepo, makar mržnja vrebala svijetom i prljavština prodirala duboko u čovjeka.

Vjerujem u ljubav, makar toliko neprijateljstva vladalo svijetom, makar se potpirivalo toliko mržnje.

Vjerujem da je Bog prapočetak dobra. Bog nije dobri čovjek, ali u svakome dobrom čovjeku Bog dolazi k nama. Bog nije cvijet, ali u svakome cvijetu On je prošao pokraj nas. U svemu što živi ostavio je Bog trag svoje ljubavi.
U svakoj vlati trave otkrivam njegov pečat. Usred života stoji smrt. Ali nitko je ne želi vidjeti, nitko s njom ne želi imati nikakva posla. Umiranje je strašno ako slijepo odlaziš u zemlju o kojoj nikada nisi razmišljao, o kojoj još nikada nisi sanjao. Razmišljati o smrti djeluje oslobađajuće ako možeš vjerovati u vječni život. Tada se otvaraju neslućeni vidici. Život ne svršava u mračnoj rupi.

Phil Bosmans