S pjesmom se družim kad ostanem sama
i kad tama ispraznih sati poput
sjene prati boli prikrivene.
Tješi me saznanje da si Ti kraj mene.
Pjesmom se snažim kad klonuće dođe
i sve po zlu pođe u mom malom svijetu.
Kao na ruletu tu se često gubi!
Srećom Tvoje Srce moju slabost ljubi.
Pjesmom Te zovem kad križevi bole,
kad usne ne mole a i srce šuti.
Duša tada sluti draž blizine Tvoje.
pod teret mog križa stavljaš rame svoje.
Pjesmom Te slavim što mome životu
otkrivaš ljepotu nekih novih dana.
Što tragove rana melemom prekrivaš
i najljepšom pjesmom k sebi me dozivaš.
Ankica Svirač
