Jedan od važnih i lijepih znakova koji će na nedjelju Muke Isusove doći do izražaja bit će maslinova grančica. To je povezano s nedjeljom koju zovemo Cvjetnica. Sjećamo se povijesnog događaja kad je Isus ulazio u svoj grad Jeruzalem i ljudi su mu spontano pošli ususret. Bili su ispunjeni radošću, razdragani, prepoznali su u Isusu onoga koga su stoljećima očekivali. Palminim i maslinovim granama učinili su taj susret još svečanijim i ljepšim. Budući da se to zbilo nekoliko dana prije Isusove muke na križu, taj se događaj duboko usjekao u sjećanje njegovih učenika i opisan je u evanđeljima. Kao vjernici, mi se danas toga spominjemo.
Isus dolazi kao mironosac u svoj grad. Nikoga ne želi ugroziti, nikome ništa oduzeti. Nitko se njega ne mora bojati. Dolazi dati, a ne oduzeti. Takav je bio cijeloga života i tako se predstavlja mnoštvu u ovom svečanom času. Pred Isusom jedino zlo i začetnik zla bježe i odstupaju. Jedino se đavao može osjetiti ugrožen u svome carstvu laži, grijeha i smrti. Čovjek u Isusu prepoznaje svojeg otkupitelja i spasitelja. Međutim, zlo se ne predaje tako lako. Ljudi naviknuti na grešne navike, ispunjeni drugačijim očekivanjima, nespremni za istinski hod za Isusom kroz proces obraćenja, osjetili su da ih Isus može ugroziti u njihovom dotadašnjem načinu života. Svatko bi želio promjenu svijeta i promjenu ljudi oko sebe, ali sebe ne želi mijenjati. Svatko bi htio lagodan i lijep život, ali da ga to ne stoji previše. Od Isusa očekuje da mu to, kao obećani Mesija, pruži. Međutim, budući da se to ne događa, budući da Isus svoju čudesnu moć ne želi upotrijebiti tako da im svakodnevno umnaža kruh i da ih liši tuđinske tiranije, oni se okreću od njega i zaboravljaju na dan kad su ga oduševljeno pozdravljali kao svog izabranog kralja I kneza mira.
Maslinove se grančice i danas beru i vjernici njima obogaćuju ovu jedinstvenu nedjelju u godini. U crkvama se one blagoslivlju i opet postaju znak da, uz vjerničko klicanje, želimo prepoznati Isusa kao svog spasitelja.
Maslina ostaje znakom. Ona je znak mukotrpnog rada i dugogodišnjeg čekanja na plod, ali kad jednom počne donositi rod, onda to traje stoljećima. Maslina je znak mira još od vremena Noina, kad je općim potopom bila ugrožena čitava zemlja, a onda se nad korabljom nade pojavila golubica koja je u kljunu nosila maslinovu grančicu: znak pomirenja neba i zemlje. Maslina želi i danas biti znakom mira, znakom nade za život u miru, sa željom da pridonosimo sreći drugih.
Maslina je i izraz našeg prianjanja uz Isusa. Po iskrenom hodu za Isusom moći će taj znak mira i nade postati polazištem boljeg svijeta. Dok u crkvama u slavlju oponašamo ono što se nekad događalo u Jeruzalemu, shvatimo to i kao opomenu da ne izlazimo iz te povorke koja slijedi Isusa. Jer samo ustrajno i vjerno hodeći za njim bit ćemo dovoljno hrabri i jaki da u sebi izgrađujemo osnove pravog mira.
Zvjezdan Linić
