Gospodine, malo sam izašao.
Vani prolaze ljudi.
Odlaze, dolaze, žure, trče.
Jure motorkotači, jure automobili,
jure kamioni, juri ulica, juri grad, juri sve.
Jure da ne izgube vrijeme, 
jure za vremenom
da dostignu vrijeme, da postignu vrijeme...
Tako, Gospodine, ljudi jure za vremenom...
Utrkuju se... brzi, bezglavi, opterećeni, iscrpljeni, 
a nikada ne dolaze na cilj.
Gospodine, shvaćaš, oni nemaju vremena...
sati su prekratki, dani prekratki,
život je prekratak...
Ja, Gospodine, imam vremena... sve vrijeme koje mi daješ...
Na meni je da ga ispunim, mirno i predano.

Michel Quoist