Dok su mjesecu listopadu obilježavamo u našoj domovini Dane kruha i zahvaljujemo dobrome Bogu za plodove zemlje u Crkvi se istodobno proslavom Misijske nedjelje spominjemo misija i najsiromašnijih među siromasima koji su gladni i kruha i Krista. Život u blagostanju ne smije nam zastrti pogled prema ljudima i cijelim narodima koji pate. Na jugu naše planete čuje se plač djece i odraslih osuđenih na glad i bolest, koji su bijedom povezani. I taj vapaj postaje sve glasniji i preko misionara koji nam svjedoče o njihovim patnjama dopire do nas i tiče se svih nas.

Nad potresnim slikama mnoštva izgladnjelih, bolesnih, bijednih i nepismenih uzdišu misionari u Africi, Aziji i Latinskoj Americi. U tim područjima ima na milijune ostavljene djece siročadi. Izgladnjela i bez mogućnosti da pohađaju školu izložena su izazovima da potonu na dno ljudskosti. Kakva je njihova perspektiva ako se svi budu smatrali da ih se taj problem ne tiče. Misionari ne mogu riješiti sve probleme, ali ako im plemeniti ljudi pomognu, mogu stvarati žarišta koja pokazuju izlaz iz bijede i put prema sretnijoj budućnosti. Uključimo se u lanac dobrote te pomozimo i spasimo našu braću u istoj vjeri.

Gospodine daj nam odvažnosti
za ono jedno što nam nedostaje;
biti slobodan od svega kako bismo
bili slobodni potpuno za tebe. Amen