Reci: Gdje je ostalo cvijeće? Cvijeće radovanja životu, cvijeće sretnih stvari u životu? Gdje se o njemu govori u dnevnim novinama, u dnevnim razgovorima? Ugušeno je i umrlo u lavini vijesti o mržnji i nasilju, pričama o umorstvu i skandalima. Nitko nije vidio ovo cvijeće. Nitko za njega nije čuo.
Reci: Gdje je ostalo cvijeće? Cvijeće malih pažnjih, mislimo jedni na druge? Cvijeće srdačnosti koje nas razveseljuje, cvijeće zaštićenosti koje darivamo jedni drugima? Svenulo je u našoj sebičnosti, zakržljalo u našoj zatvorenosti. Pogaženo je u hladnome ratu u naša četiri zida.
Zašto toliki ljudi nemaju ništa od života? Jer nema nikoga tko bi uz njih stajao. Jer ne vide ni jednog znaka da ih netko voli. Jer nema cvijeća koje za njih cvate: smiješka, srdačne riječi, male geste. Ovo cvijeće koje dolazi iz srca pripovijeda divnu priču o komadiću neba na zemlji, gdje su ljudi jedni drugima anđeli koji pomažu i hrabre, gdje svaki strah, bol i suze nalaze svoju utjehu.
Phil Bosmans
