Nitko se ne sprema i ne kreće na put samo tako, bez plana i cilja. Korizma je vrijeme orijentiranja, orijentiranja prema cilju - Isusu Kristu - , koji tvrdi da je on put, istina i život.
Ali, gdje ga naći? Gdje ga sresti? Gdje ga ćuti?
Pogotovo u Novom zavjetu zacrtan je put kojim treba ići kako bi u meni možda na koncu korizmenih dana zasjalo sunce uskrsnuća!
Obnoviti se, postati novim čovjekom, dozvoliti da me dotakne riječ Božja, to je ono što mi čitanja u ovim korizmenim danima žele poručiti. Ta misao nije loša, jer ona me podsjeća na to da Bog još nije prestao misliti na mene. 
To je slično snu u kojem je sve moguće! U ovim danima mogu i ja upasti u san o zbilji: da se čovječanstvo obrati od rata, mržnje, sebeljublja i iskorištavanja za mir i pomirenje.

Ove korizme, promišljajući čega se odreći – ne gubi se na sporednostima, odaberi ono bitno: odreci se sebe. 
Odricanje nije usmjereno samo prema vlastitom trapljenju, uskraćivanju nečega radi uskraćivanja. Odricanje mora biti u službi drugoga. Pozornost se stavlja na molitvu i djela milosrđa prema drugima. 
Naše novine ovih dana biti će pune estradnih zvijezda u cilju samopromocije. One će se odricati svega i svačega. Pa to sve izgleda kao običan teatar. 
Korizma je vrijeme suočenja sa samim sobom, svojom grešnošću, ograničenostima koja nosimo u sebi. S druge pak strane to je izvrsno vrijeme u kojem se može ostvariti naša otvorenost Isusu Kristu. 
Otvoriti se Kristu bez rezerve - to je korizma u punom smislu. 
Dakle, ne odričimo se pića, cigareta, slatkiša i tko zna čega, već se odreknimo zavisti, mržnje, svega lošega. Ljubimo svoje bližnje i sve ljude koji se nađu na našem životnom putu.