Prva rečenica Psalma broj 16 glasi: "Čuvaj me Bože, jer se tebi utječem!'" To je početak jedne lijepe molitve kakvih možemo naći puno u tom molitveniku Starog zavjeta. Sjećam se jednog trenutka kad smo zajednički molili jutarnju molitvu u grupi mladih. Tražio sam da svaki od sudionika pročita po jedan redak upravo iz tog psalma. Osoba koja je pročitala prvi redak napravila je bitnu pogrešku. Umjesto: "Čuvaj me Bože, jer se tebi utječem", pročitala je: "Čuvaj se Bože, jer se tebi utječem!"
To mi je bilo znakovito. Sudionica me i nehotice potaknula na razmišljanje. Psalmista ponizno moli. Traži Božju zaštitu. Očekuje od Boga pomoć. Zna da je Bog dobar i da sve može. Bog ga može čuvati i sačuvati. To je stav vjernika koji ponizno od Boga očekuje milost, a ne zaradu, besplatni dar, a ne povrat nekog duga koji bi Bog trebao vratiti. Čuvaj me Bože! Od tebe očekujem svako dobro. Tebi se utječem jer drugog oslonca i druge sigurnosti nemam. Tako otprilike moli vjernik koji nam je ostavio taj psalam.
Međutim, sudionica molitvenog sastanka skrenula je moje razmišljanje drugim tokom. Nisam li ja često drukčije raspoložen? Nismo li mi u svojim molitvama i unutarnjim stavovima kao oni koji misle da imaju pravo na Božju svemoć i koji ucjenjuju Boga svojim molitvama. Možda u svojoj podsvijesti zapravo tako i molimo: "Čuvaj se, Bože, jer se tebi utječem." Dakle, pazi što ti govorim. Dobro me shvati i razumij. Ne smije se dogoditi da mi to ne učiniš. Okrenut ću se od tebe; prestat ću vjerovati u tebe ako me u ovoj stvari ne čuješ i ako ne ispuniš moj zahtjev, moju molitvu. Čuvaj se, Bože, ja ti ozbiljno govorim!
Kako je to oprečno vjerničkom stavu. Bog je dobar i on nas ljubi. Na dobrotu i ljubav nemamo pravo, to se nudi i prima. To je tajna srca koje su u slobodi daje i u slobodi prima. Bog je sama dobrota, Bog je jednostavno ljubav. On me čuva i kad ga to ne molim. On bdije nada mnom, a da često toga nisam niti svjestan. U katoličkoj je tradiciji to uvjerenje čak potvrđeno vjerovanjem u anđela čuvara. On nas neprestano čuva.
Čuvaj me Bože od mojih arogantnih stavova u molitvi. Čuvaj me, Bože, od mene samoga, od moje ograničenosti i plitkosti, od moje slabe vjere i gluposti. Čuvaj me, Bože, u svakom pogledu, da ne zastranim. Čuvaj me od mojih nakana koje nisu baš uvijek ispravne i mogle bi mi nauditi. Čuvaj me neprestano. Ti najbolje znaš što meni treba, bolje nego što bih ja to znao izreći, odnosno pretočiti u svoju molitvu. Čuvaj me, konačno, Bože, i od mojih molitava i hvala ti što često ne učiniš kako sam to ja u svojoj ograničenosti tražio.

Fra Zvjezdan Linić