Pogled na Janje naš je pogled na otvoreno nebo. Bog nas vidi, i Bog djeluje, makar i drugačije nego mi mislimo i nego bismo mu propisali. Tek poslije Uskrsa možemo zapravo potpunoma izgovoriti prvi članak svoje vjere:"Vjerujem u Boga, Oca svemogućega!" Naime tek od Janjeta znamo da je Bog uistinu otac i da je on uistinu svemogući. Tko je to shvatio, ne može nikada više biti posve žalostan i nikada više ne može očajavati. Tko je to shvatio, oduprijeti će se svakoj napasti da se stavi na stranu ubojice. Tko je to razumio, neće osjetiti posljednji strah, kad i on dođe u situaciju Janjeta. On će tada naime biti na najsigurnijem mjestu.
Na to nas dakle poziva Uskrs: Isusa ne samo slušati, nego slušajući ga naučiti gledati nutrinu, srž bitka. Ovaj najveći blagdan u crkvenoj godini ohrabruje nas: dok gledamo u nj, ubijenog i uskrsloga, otkrivamo otvorenu pukotinu u nebu. Ako shvatimo poruku uskrsnuća, tada ćemo spoznati, da nebo nije sasvim zatvoreno nad zemljom. Tada prodire - najprije skromno a onda sve snažnije - nešto od te svjetlosti Božje u naš život. Tada će u nama nastati radost, koju inače uzalud išćekujemo, i svatko, u kojega je ušlo nešto od te radosti, može na svoj način biti pukotina, kroz koju nebo gleda zemlju i k njoj se spušta.

Joseph Ratzinger