Mrak. Tisina svuda. I čempresi šute.
Sve je tako tiho na snivanju dana. 
Dok pučinom plavom oblaci se mute, 
Vjetar tužno nosi plać iz Getsemana.

Jedna zvijezda treperi slična maloj svijeći,
Visoko na svodu kao alem dragi,
Pognut u svom bolu sveti patnik kleći, 
Na licu mu titra sjaj božanski, blagi.

On se moli tiho. Sklapa svete ruke, 
U zanosu žarkom izgaraju grudi, 
Predosjeća tugu, patnje, boli, muke, 
Koje će mu zadat' nazahvalni ljudi.

Ipak stoji mirno, ponosan i snažan, 
Ne boji se smrti, sto će k Njemu doći, 
Zna, da ovaj život prividan je - lažan 
I da sve na svijetu mora jednom proći.

U nijemoj tišini gorke suze lije,
Moli se i plaće za smrtnike druge, 
U blagome srcu teška bol se krije, 
Odraz ljudskih strasti njegove su tuge.
St. Milošić