S tobom bi htio razgovarati, i o čem onda mogu govoriti s tobom nego o tebi. Ta zar bi moglo išta opstojati, što već odvjeka ne bi u tebi, u tvome duhu i srcu imalo dom i zadnji temelj? Nije li onda, što god ja rekao riječ o tebi? Ali kad ja s tobom o tebi govorim, tiho i plaho, onda ti opet čuješ koju riječ o meni samome, koji o tebi kanim govoriti. Jer što bih mogao reči o tebi osim da si moj Bog, Bog mojih početaka i svršetaka, Bog moje radosti i moje nevolje, Bog mojega života?...
...Bože mojega života! Što zapravo kažem kada tebe, svojega Boga, nazovem Bogom svoga života? Smisao moga života? Cilj mojih puteva? Posveta mojih djela? Sud mojih grijeha? Stvoritelj? Uzdržitelj, bliski i daleki? Nepojmljivi? Bog moje braće? Bog mojih otaca? Ima li koje ime koje ti ne bih mogao dati? ...
... Bože mojega života, Nedokučivi! Budi moj život. Bože moje vjere, koja me vodi u tvoju tamu, Bože moje ljubavi, koja mi tamu pretvara u slatko svjetlo života, ti budi Bog mog ufanja, da ćeš biti: Bog mojega života, koji je vječna ljubav.
Karl Rahner
