Ja mogu biti sretan samo ako na ovome svijetu postoji red u kojemu bi svako stvorenje ljubilo drugoga više nego sebe sama. Čitav bi svijet bio sretan, kad bi stvorenja ljubila druge više nego sebe. Ja sam ljudsko stvorenje i razum mi nalaže zakon sreće za sva stvorenja. Ja moram slijediti zakon svog razuma - ja moram druge ljubiti više nego samoga sebe. Čovjek bi trebao samo na to pomisliti i smjesta bi mu se život ukazao u drukčijem svjetlu. Sva stvorenja istrebljuju jedni druge; ali se istovremeno međusobno ljube i pomažu. Život se neće održati istrebljenjem, nego obostranom simpatijom stvorenja, simpatijom koja se u mom srcu javlja kao ljubav. Od samog početka mog promatranja tijeka zbivanja na ovome svijetu spoznao sam da napredak čovječanstva uvjetuje prije svega i jedino princip obostrane naklonosti ili simpatije. Cjelokupna povijest nije ništa drugo do predana spoznaja i primjena tog jedinog principa solidarnosti svih stvorenja. Razumno promišljanje u tom smislu potvrđuje se povijesnim i osobnim iskustvom.

Lav Nikolajevič Tolstoj