Molim za milost: da živim Isusovu zapovijed ljubavi i slijedim primjer koji mije dao!
Bijaše pred blagdan Pashe, Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda.
Predvečerje je muke. Isus je zadnji put na takav način slavio blagdan Pashe među svojim učenicima. Ovo je i njegov »prijelaz« s ovoga svijeta. Još večeras počinje se ispunjati stih naše korizmene pjesme: »Počinje se strašna muka koju trpi Isus Bog!« Razlog je svega toga jasan: ljubav prema svojima, ljubav prema svima u svijetu. Jedino tumačenje križa i Isusove muke možemo naći upravo u njegovoj ljubavi prema nama. Ništa nam drugo ne može protumačiti Isusov križ osim njegove ljubavi do kraja. To je ujedno i jedino pravo tumačenje našeg križa, moga i tvoga. Gospodine, pomozi mi kad se približi i moj čas da se sjetim kako si ti s ljubavlju prihvatio svoj »čas«. Neka mi u ovim trenucima zbog mojih grijeha i mojih »ne-ljuvi« srce proplače.
Juda je tu. U njemu je odluka pala: izdaja! Za istim su stolom Ljubav i ne-ljubav, Bog i Sotona. To je misterij svijeta. U njemu je uz Boga i Sotona,uz ljubav i negacija ljubavi, uz milost i grijeh.
A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izašao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Isus je svjestan svog poslanja, svog božanstva. Svjestan je da je od Boga i da se k njemu i vraća. No, ne drži se toga kao »plijena«, ne ostaje u nekakvu nedodirljivu svijetu. Ustaje od večere i počinje nešto što učenicima oduzima dah. Nijemo promatraju što to njihov Učitelj čini. Dobro uočavaju svaku njegovu gestu, jer su neobične i šokantne. Svaki se pokret usijeca u njihovo pamćenje i sve ostaje u njima nezaboravno utisnuto.
Sv. Ivan ne govori o uspostavi Euharistije, ali zato do u pojedinosti opisuje pranje nogu. I u Euharistiji i u činu pranja nogu Gospodin je »Sluga« To se jedno od drugog ne može odvojiti. U Euharistiji on se daje: »Ovo je moje tijelo koje se predaju za vas!« On se daje i kad služi. Hoću li ikad to dovoljno shvatiti, cijeniti i u životu provoditi?
Dođe tako do Simuna Petra. A on će mu: »Gospodine! Zar ti da meni pereš noge... Nećeš mi prat: nogu nikada!«Isus mu odvrati: »Ako te ne operem nećeš imati dijela sa mnom.«
Dok je Isus došao do Petra, on se već uspio sabrati i usprotiviti. Nije mogao a da ne eksplodira Neposredan je i odlučan: da mu njegov Učitelj opere noge, to ne dolazi u obzir! Kako su drugi učenici prije njega mogli to dopustiti? »Ako oni jesu, ja to neću dopustiti!« Isus ga mirno opominje »Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom! Nije sad trenutak za duge rasprave. Petar je još daleko od pravog shvaćanja i Učitelja i onoga što njegov Gospodin u tom trenutku čini.
Gospodine, vraćam se s kojekakvih putova. I noge su mi prljave. Hoćeš li još jednom učiniti što je dužnost roba: i moje noge oprati? Stid me je i ne usudim se moliti! Ali se bojim tvoje riječi: »Ako te ne operem...«
Nato će mu Šimun Petar: »Gospodine, onda ne samo noge...«Kaže mu Isus: »Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge - i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!«
Petar zbilja ne razumije. Ne snalazi se. Ide iz krajnosti u krajnost. Gospodin mirno nastavlja i kaže mu: »Sto ja činim, ti sad ne znaš, ali shvatit ćeš poslije!«
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: »Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja - Gospodin i Učitelj - vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.
Nakon čina dolazi riječ. Gotovo je i nije trebao Gospodin izgovoriti. Činom je sve rekao i pokazao. Ali riječ su mogli pravo shvatiti tek nakon pranja nogu. To treba biti stajalište uzvanika na euharistiju. Euharistija stvara zajedništvo u ljubavi u kojoj svi postajemo sluge svima. Kako smo daleko od toga, Gospodine!
Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.«
Sve je rečeno! I sve je jasno! Ako je naš Gospodin to učinio, i mi trebamo jedni drugima tako činiti. Gospodine, daj da barem to ne zaboravim ako nemam toliko hrabrosti da i ostvarim!
Mirko Nikolić
Gospodnja večera
 Gospodine, ti da meni pereš noge? Nećeš mi prati noge nikada! Ja te i previše cijenim. Ti si Učitelj, Gospodin. Ti si veliki autoritet. Ja se tebi neprestano klanjam. Kad god dođem u crkvu poklonim se tajni tvoje prisutnosti. Katkad imam volju čak i ničice pasti pred tebe i prostrti se pred tobom. Osjećam se malen i jadan pred tobom koji si tako svet i velik. Ne dolazi u obzir, Gospodine, dati meni pereš noge, da se saginješ preda mnom.
Moje su noge prljave i prašne. Često svojim nogama koračam stazama koje se tebi ne sviđaju. Moji putovi na kojima umaram svoje noge nisu uvijek ispravni, Kako ti onda mogu dopustiti da mi pereš noge? Nisam dostojan takve ponižavajuće tvoje usluge.
Kao i Petra, Isuse, i mene uvjeravaš da mi moraš prati noge da bih imao dijela s tobom. Ti si uporan. Ne odustaješ od svoje nakane. Pred tobom moram popustiti. Da, Isuse, peri mi noge. Peri ono što je u meni najprljavije, najprašnije. Peri me od onoga čega se stidim, od mojih promašaja i grijeha. Peri me, Isuse. Okupaj me cijeloga. Petru u onom času kao da to nije bilo potrebno. Meni je potrebno. Operi mi i glavu i ruke. Često su mi misli prljave, a rukama činim zlo. Operi mi jezik koji je ponekad neobično prljav, Ne biram uvijek svoje riječi. Moje su riječi često za druge bolne ili vrijeđaju moje i tuđe dostojanstvo. Operi me i okupaj, Isuse!
Operi mi srce. Ono je prevrtljivo. Operi me od mojih sebičnosti. Operi me od moje ograničenosti i neispravnog shvaćanja ljubavi. Često mislim da ljubim, a možda zapravo zaboravljam druge i prisvajam ih ljubomorno za sebe. Čisto srce stvori mi, Isuse, i obnovi u meni pravi duh.
Isuse, sada sam ja uporan. Ne peri mi samo noge. Potrebno mi je potpuno čišćenje. Potrebno mi je iskustvo potpunog oproštenja da bih mogao osjetiti radost koju u duši prouzroči tvoja posvetna milost. Okupaj me ne samo vodom, nego krvlju svojom, da bih mogao imati dijela s tobom ovdje i u vječnosti.
Fra Zvjezdan Linić
|
Budući da je prema shvaćanju Židova i općenito u staro doba, dan započinjao u večer predhodnog dana, zato je i večer Velikog četvrtka već sastavni dio triju narednih svetih dana. To je ispravno i sa stajališta sadržaja, jer je Isus na posljednjoj večeri sakramentalno unaprijed izvršio predanje svoje žrtvene smrti i jer je stradanjem na Maslinskoj gori u pravom smislu započeo svoju muku.