SVETA OBITELJ

U okvir božićnih blagdana ulazi blagdan Svete Obitelji. To su Isus, Marija i Josip. Oni su sveti jer su potpuno okrenuti Bogu, otvoreni za ostvarenje njegove volje, osobno zauzeti za dobro. Pred nama su danas kao izazov i poziv na svetost i hrabrost.
Vrednote obitelji su narušene. Poljuljani su joj temelji i zato tako često nailazimo na negativna iskustva u našim ljudskim obiteljima. Kao da se u čovjeka uvlači neki pesimizam i razočaranost pred križevima i poteškoćama života. Mladi se ljudi tako teško odlučuju za ženidbu, za sklapanje braka kao čvrste i životne veze ljubavi. Sve su češće veze koje se hrane vezama ljubavi, a sve manje hrabrosti da se takva veza ozakoni na čvrst i neraskidiv način. Takva su ljudska zajedništva i veze prepušteni subjektivnim osjećajima i ne obećavaju budućnost, koliko god se nekima činilo da će trajati vječno.
Mnogi se ne odlučuju na taj korak zbog sve vidljivijih neuspjelih brakova i sve češćih rastava.
Isus je došao ozdraviti i ljudsku obitelj u svemu onomu u čemu je ona ranjena. Došao je ozdraviti ljudsko srce, dušu, osposobiti čovjeka za vjernu i strpljivu ljubav, za opetovano praštanje i pomirenje. Isus je došao ozdraviti čovjeka u tajni i potrebi njegova srca: da ljubi i da bude ljubljen. I to darujući mu svu svoju ljubav do smrti na križu, dokraja, do zadnje kapi svoje prolivene krvi. A potom ga čisteći u svojoj ljubavi od svake sebičnosti i krivog poimanja istinske ljubavi. Moguće je s Isusom ustrajati u ljubavi i praštanju iznad onih granica koje je čovjek samom sebi postavio. Moguće je ljubiti hrabrije i jače nego što se to čovjeku danas čini. Ali, samo Božjojm snagom i Božjom milosti i spasenja, ojačana lijekom Božje ljubavi. Zato je ženidba čin vjere mladenaca koji pristupaju oltaru posvjedočiti da vjeruju da ljubav što je osjećaju u srcu potječe od Boga i da u Božje ruke stavljaju tu istu ljubav, jer jedino će tako ta ljubav ostati trajna i neraskidiva.

Fra Zvjezdan Linić

Kada je Krist uzeo lik sluge, 
bio je ubrojen među podložnike
(Iz Homilija svetoga Ćirila Aleksandrijskoga, biskupa)

Vidjeli smo Emanuela kako leži u jaslama, obavijen povojima kao ljudsko dijete, a svete ga anđeoske čete slave kao Boga. Anđeli su navijestili njegovo rođenje pastirima. Bog Otac je nebeskim duhovima udijelio tu izvanrednu počast da prvi propovijedaju Krista. Nadalje, danas smo vidjeli njega kako se podvrgava Mojsijevim zakonima. Sam zakonodavac, kao čovjek, podložan je svojim zakonima. Ovako nas poučava veoma mudri Pavao: »Dok bijasmo maloljetni, robovasmo počelima svijeta. A kada dođe punina vremena odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, zakonu podložan da podložnike zakona otkupi« (Gal 4,3-4).
Na taj je način Krist oslobodio prokletstva zakona one koji su bili pod zakonom, ali ne one koji su opsluživali zakon. Kako ih je oslobodio? Time što je sam obdržavao zakon; drugim riječima, iskazujući za nas u svemu poslušnost i podložnost Bogu Ocu - da nas oslobodi grijeha Adamova neposluha. Pisano je: »Kao što neposluhom jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici« (Rim 5,19). On je s nama podvrgu glavu pod zakon i time isplatio račun našega dugovanja.
Dolikovalo je da on ispuni svu pravdu. Uzeo je lik sluge i zbog svoje ljudske naravi ubrojen među podložnike; poreznicima je zajedno s drugima isplatio dvodrahmu, iako je kao Sin Božji bio po naravi slobodan od bilo kojega poreza. Kada ga, dakle, gledaš kako ispunjava zakon, pazi da se ne sablazniš; ne stavljaj slobodnoga medu sluge, nego radije razmišljaj o dubini božanskoga plana. Međutim došao osmi dan kada se, prema propisu zakona, imalo je obaviti obrezanje i kada je on primio ime Isus, što znači »Spas svijeta«.
Tako je htio Bog i Otac da se nazove njegov Sin, rođen u tijelu od žene. Tada se doista ostvarilo spasenje naroda, ne jednoga već mnogih, dapače, svih naroda i čitave zemlje. U isto je vrijeme bio obrezan i dobio ime. Krist je postao svjetlost na prosvjetljenje naroda, ali i na slavu puka svoga izraelskoga (usp. Lk 2,32). Iako su u tome narodu neki nevjerom postali uporni i tvrdokorni, ipak djela Kristova spasiše i proslaviše »ostatak«. Iz njega apostoli Gospodinovi postadoše Kristov prvijenac. Njegova slava obasjava čitav svijet. No Krist je i slava Izraelova, jer je iz njega potekao, iako kao Bog stoji nad svima i blagoslovljen je u vijeke.
Stoga nam pomažu nadahnuti evanđelisti kada nas poučavaju što je sve utjelovljeni Sin Božji podnio zbog nas i za nas. Nije se ustručavao preuzeti našu bijedu da ga slavimo kao svojega Otkupitelja, Gospodara, Spasitelja i Boga. Njemu, a s njime i Bogu Ocu, zajedno sa Svetim Duhom, slava i vlast u vijeke vjekova. Amen.