 |
KRIST KRALJ
Molimo, Gospodine, za dolazak tvoga kraljevstva - svaki dan.
A još uvijek otpor u nama svakom kraljevanju i svakom gospodstvu nad životom našim.
Kralju svega stvorenog, učini nas dostojnima istine koju si nam za cijenu svog križa dao.
Nek život naš bude istina o ljubavi tvojoj
i o kraljevstvu tvom nad stvorom svakim.
Očuvaj nas i posveti u istini koju si nam dao. Amen.
KRIST KRALJ
(Mt 25, 14-30)
Molim za milost: da shvatim kako sve ono što činim drugome, činim Isusu!
Reče Isus svojim učenicima: »Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.
Ovo je izvanredan prizor. Kakva fantastična skupština naroda. Svi ljudi, svih boja i rasa, svih vremena i civilizacija. Nitko neće manjkati. I ja ću biti prisutan. Gotovo nam je to teško i zamisliti. To će biti pravi ujedinjeni narodi. Svi bez iznimke. U svom zadnjem govoru Isus jasno ističe tko je on. Odvagnut će i presuditi cijeloj povijesti i svakom pojedinom čovjeku. Tada će sve biti jasno i razlučeno: dobro od zla, istina od laži, pravda od nepravde, sve...
Gospodine, pomozi mi da svoj život promatram iz tvoje perspektive. Da ga gledam pod vidom vječnosti. Vjerujem da ću onda mnoge stvari drugačije gledati i ispravnije se prema njima postavljati. Ono što mi možda izgleda važno, postat će nevažno. Ono što sam olako propuštao i zanemarivao, postat će važno i nezaobilazno.
Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijati i primiste me; gol i zaogmuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'
To će biti posljednji ispit koji ćemo polagati pred Kraljem svih ljudi. Isus će jasno postaviti vrijednosti. Onima koji su imali oko i uho za drugoga uputit će poziv da prime u baštinu Kraljevstvo koje je za njih oduvijek pripravljeno. Oni su dali kruha, pružili čašu vode, prihvatili stranca, obukli gologa, bili uz bolesnika, pohodili zatvor... Sve su to vrijednosti koje svijet baš ne priznaje i ne gleda u njima ništa posebno. Bit će velikih iznenađenja toga dana kada se oglasi trublja i pozove sve pred Kraljev prijestol. »Sto ću jadan tada zborit? Komu ću se zagovorit?«, molimo i vapimo u himnu »U dan onaj« koji smo također zapostavili i pomalo zaboravili.
Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna...žedna... stranca... bolesna... u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'
Oni koji su imali srca za druge, pitat će se u čudu što ima posebno u tome da se drugom pomogne kad je u nevolji. To je njima bilo tako jasno i osjećali su radost što to mogu učiniti. Međutim, sve to dobiva jednu drugu dimenziju kad Isus kaže da su sve to njemu činili kad su činili čovjeku u nevolji i potrebi. Tako je naša zauzetost za druge postavljena na jedan viši nivo, na božanski. Gospodine, hvala što si se poistovjetio s nama. Hvala što u onome koji je u nevolju mogu gledati tebe. Pomozi mi da nikoga ne prezrem. Katkad mi je teško prihvatiti one koji kucaju na moja vrata. Nisam prema njima dobrohotan ni strpljiv. Pomozi mi da shvatim kako sam sebe osuđujem svojim postupcima. To traje cijelog moga života.
Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogmuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodi- ste me!'
Ovo su strašne riječi. Slušam ih. Kralj ih izgovara nad onima koji su bili tvrdi i nemilosrdni prema onima koji su bili u nevolji i potrebi. Oni odlaze u oganj vječni pripravljen đavlu i njegovim sljedbenicima.
Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna... žedna... stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?' Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.' I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni."
To je pokušaj isprike. Jedno je jasno: svi ćemo biti suđeni prema svojim jednostavnim gestama u svakodnevnom životu. Ništa posebno ni neobično. Sve što učinim drugome u običnoj svakodnevici ima odjeka u vječnosti. U našoj sivoj i banalnoj svakodnevici kuje se vječna sudbina.
Gospodine i Kralju moj, na kraju ove liturgijske godine zahvaljujem ti na svemu što sam uz tvoju pomoć učinio dobra prema drugima. Katkad pomislim da su to samo sitnice i nitko ih nije zamijetio. Vjerujem da tvome oku ne promiču i to mi je najvažnije. Učini da moje srce bude otvoreno drugome. Da samo ne izbjegavam činiti ono što je zlo, nego da ne propuštam činiti ono što je dobro.
Mirko Nikolić
Krist - Kralj svega stvorenja
Redovito zamišljamo kralja kao neku važnu i ljudima daleku osobu. Svi mu se klanjaju, nitko ga ne voli. Svi mu moraju pogađati želje, a nitko to ne čini iz ljubavi. Oko njega sjaj i blještavilo, uglađenost i protokol, a u isto vrijeme licemjerje i neiskrenost. Zamišljam kralja koji ima dovoljno snage da pokori narode, da ubire porez i namete, da privede i pokori buntovne, da mu se svi pokoravaju, a u isto vrijeme taj je kralj bespomoćan da pokori čovjeka u najdubljoj tajni njegova vlastitog bića, da prodre u ljudsko srce, da razabere sve skrivene misli, da uđe u dušu svojih podanika.
Biti kralj redovito mi je značilo biti daleko od ljudi, daleko od života, biti u nekom dalekom i stranom svijetu gdje je sve hladno i beživotno.
Upravo zato Isus tvrdi da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Isus nije kralj poput kraljeva u prošlosti ili sadašnjosti, odnosno vođa naroda. To je Isus tako jasno rekao pred Pilatom znajući jako dobro da ono što ljudi smatraju silom i vlašću ne odgovara njegovim mislima i željama. Isus je došao kao kralj srdaca i jedino što želi jest da prodre u istinske tajne ljudskog bića, da ljude osvoji ljubavlju, da ih pridobije svojim vlastitim darom života. Dok se ljudi za druge kraljeve moraju boriti, moraju braniti njihove interese, moraju i život riskirati da takav kralj nebi stradao, da ga netko nebi lišio prijestolja ili mu oteo dio njegovih zemalja, dotle Isus - jer je drugačiji od ljudi i ljudskih kraljeva - daruje svoj život za svoje, i to ne više svoje podanike, nego za svoje prijatelje, za braću svoju!
Danas na blagdan Krista Kralja prigoda nam je da se poklonimo Isusu u njegovom jedinstvenom dostojanstvu kralja.
Fra Zvjezdan Linić
|
|

Blagdan Krista Kralja uveo je 1925. papa Pio XI. Bilo je vladara koji su svojim dvorskim umjetnicima dali zadatak da naslikaju Krista Kralja s obilježjima kraljevske časti: krunom, žezlom, grimiznim plaštem i veličanstvenim prijestoljem. Učinili su to zato da bi ga prikazali sebi sličnim te da ih kao takav ne bi podsjećao na drugačije ponašanje. Trebalo je vremena dok su vladari počeli spoznavati kako se Isusovo kraljevstvo temeljito razlikuje od njihova. Milijuni i milijuni patnika i stradalnika prolazili su kroz diktatorske i tiranske režime. U svijetlu Biblije postaje razvidno kako nisu samo pojedinci predodređeni za upravljanje i vladanje, već to pravo imaju svi ljudi po svojoj naravi, budući da je svima Stvoritelj povjerio na upravljanje sva prostranstva zemlje i pravo raspolaganja sa živim bićima. U Bibliji se nalaze i smjernice, upute kako bi trebalo upravljati, gospodariti, kraljevati s prirodom, živim bićima i posebno čovjekom.
Iz evanđelja proizlazi kako se Isusovo kraljevstvo sastoji u trajnim vrijednostima duha: istine, pravde, ljubavi i mira.
U liturgijskom tekstu za ovu svetkovinu, iz Evanđelja po Mateju, otkrivamo Isusa Krista koji se poistovjećuje s čovjekom, poglavito s patnicima i stradalnicima. Iz toga proizlazi kako se vjera u Boga mjeri po međuljudskim odnosima. Svetkovina Krista Kralja svega stvorenja nas ohrabruje, budući da mračne sile koje se očituju kroz vladavinu pojedinih ljudi nemaju konačan pravorijek jer on pripada Bogu gospodaru svih gospodara.
Ivo Martinić
|
|