DUH SVETI, TRAJNI DAR BOŽJE LJUBAVI
Iv 20, 19-23
Duše Sveti sišao si nad apostole i preporodio ih!
Oni su postali potpuno novi, radosni, hrabri, oduševljeni i sposobni oduševljavati druge, jer si ih ti, Duše Sveti, pohodio!
Sve se promjenilo, svijet je postao ljepši, ljudi su postali bolji, a apostoli su shvatili da nisu ostavljeni i da nisu osamljeni!
Darom tvoga pohoda, Duše Sveti, osjetili su da im je Bog Otac, da im je Isus prisutniji nego ikada prije!
Dođi, Duše Sveti! Dođi i danas na našu zemlju; dođi u naša srca, dođi u naše obitelji!
Dođi i uvjeri nas da nas Bog nije ostavio, da je Isus s nama u sve dane do svršetka svijeta! Dođi i ohrabri sve naše obitelji i zajednice da se ne moraju bojati za sutra, da ne moraju osjećati strah pred svakim novim životom! Neka obitelji budu bogate djecom, ispunjene mirom!
Dođi i ražari ljubav u tolikima koji su ti odškrinuli vrata primanjem sakramenta krsta i potvrde. Shvati to, Duše Sveti, kao jasan znak da imaš pravo na svakoga od nas kao na tvoje svjedoke, na nositelje mira i radosti!
Duše Sveti, oživi naša srca da budu sposobna praštati, da se usude ljubiti i da se ne bojimo svoj život staviti u Božje ruke!
Dođi, Duše Sveti!
Fra Zvjezdan Linić
Svetkovina Duhova dobila je taj naziv po događaju silaska Duha Svetoga na učenike. Zove se još i Pedesetnica jer se slavi pedesetoga dana poslije Uskrsa. Svetkovina ima korijen u Starome zavjetu: najprije je to bila poljodjelska svetkovina (Lev 23, 15-17), dan zahvale za žetvu. Slavila se uz gozbu (Tob 2, 1). Zatim se njome slavio spomen na povijesni događaj sklapanja Saveza na Sinaju. Krist u Novom zavjetu daje Duha Svetoga kao žetvu svoga vazmenoga predanja, te poziva Božje sinove i kćeri k stolu, čime na zemlji otpočinje Novi savez. Poslije Večernje uklanja se uskrsna svijeća od oltara, simbol Uskrsloga Krista.
Nekada se slavio i Uskrsni ponedjeljak. Sad je to u nas blagdan Marije Majke Crkve, u gradu Zagrebu spomendan Gospe od Kamenitih vrata.
Svetkovinu Duhova kršćani slave već od II. st. kao spomen na silazak Duha Svetoga na apostole koji opisuje Luka u Djelima apostolskim (2, lsi.).
Na Duhove slavimo otajstvo Crkve, zajednice Kristovih vjernika, blagdan Božje obitelji, te produbljujemo otajstvo Duha Svetoga, stvoritelja i životvorca; slavimo ustanovu Crkve kao jedne, svete, katoličke i apostolske Crkve.
Na svetkovinu Duhova Crkva nam nudi odlomak iz Evanđelja po Ivanu u kojem Ivan opisuje poslanje odnosno darivanje Duha Svetoga svojim učenicima i njihovo opunomoćenje za opraštanje grijeha.
Učenici su »u strahu od Zidova zatvorili vrata«, a Isus dolazi u njihovu sredinu i kaže im: »Mir vama!« Isus dolazi da razbije strah i zatvaranje u sebe, da osposobi učenike za »otvaranje« svijetu i ljudima. Isus je sada, poslije smrti, proslavljeni Gospodin koji po svojem uskrsnuću od mrtvih (usp. Rim 1, 3) silom Duha Svetoga sjedi zdesna Bogu Ocu.
Isusovi se učenici »obradovaše vidjevši Gospodina!«. Isusovim dolaskom razbijen je strah i nastupa radost: obradovaše se vidjevši da je to onaj isti Gospodin s kojim su se družili do neki dan.
U Ivanovu je evanđelju ukazanje Uskrsloga povezano s ustanovom Crkve. U tako kratkom opisu Ivan dva puta spominje da su učenici bili »zajedno«. Crkva je zajednica Kristovih sljedbenika. Isus »dahne u njih i kaže im: Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe bit će im oprošteni...«. Opunomoćuje svoje učenike da mogu nastaviti njegovo poslanje u svijetu sve do konca svijeta. Darom Duha Svetoga Isus prenosi na svoje učenike svoju sudačku službu, službu pomirivanja ljudi s Bogom. Ustanovljuje sakrament oproštenja grijeha i pomirenja s Bogom. Učenicima daje Duha Svetoga, životvorca, koji će ih do kraja povijesti uvoditi u svu istinu. Po Duhu Svetomu Uskrsli trajno ostaje prisutan među svojima.
Dajući učenicima Duha Svetoga, daje im život. Čin opraštanja grijeha znači »novi početak«, to je nova prilika koju Bog daje čovjeku. Dar opraštanja grijeha po Ivanu znači dar novoga života. Po Isusovu uskrsnuću Bog je pomirio svijet sa sobom, darovao mir svijetu.
Učenici su ovdje prikazani kao uosobljenje Crkve, zajednice svih onih koje Isus posvećuje i šalje u svijet da nastave Isusovo poslanje, da budu otajsveni znak, sakrament Uskrsloga Krista u svijetu.
Evanđelist Ivan ne opisuje vidljivi rastanak Uskrsloga sa svojim učenicima, kako to čine drugi evanđelisti. Uskrsli već na Uskrs šalje Duha Svetoga na svoje učenike i rastaje se sa svojim učenicima. Dan uskrsnuća ima za Ivana temeljno značenje. U tome on slijedi tragove najstarije kršćanske predaje. Stvarno, i prema Pavlu u Rim 1,1-3 Isus je uskrsnuvši od mrtvih, snagom Duha Svetoga, postavljen za Sina Božjega.
Adalbert Rebić
Duhovi nisu neko puko sjećanje na nešto spektakularno što se dogodilo u životu Isusovih učenika. Duhovi su početak dugog puta Crkve kroz vremena i gradove i žele svakom kutku zemaljske kugle donijeti glas o Isusu, nebeskom Učitelju i Kraljevstvu Božjem koje je On neumorno naviještao ljudima! Duh Sveti neprestano vodi Isusovu Crkvu.