VII Vazmena nedjelja
Jamstvo vječnoga života
Molim za milost: da čvrsto vjerujem u život vječni i da Otac želi da budem njegov učenik!
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao.
Ovdje smo u posebnim trenutcima Isusova života. Na samom je svojem kraju. Slušamo ga i gledamo kako moli. Učenici su ga gledali dok je molio kad su zajedno s njim hodali po Palestini u kojoj je naviještao Božje kraljevstvo. Ovdje u dvorani posljednje večere moli naglas pred njima. To su svečani trenutci koji su sv. Ivanu posebno duboko bili upisani u srce i njegovu svijest. Isus moli i govori o jednoj stvarnosti pred kojom često ostajemo zbunjeni i o kojoj nam se nameće pitanje: ima li je uopće? Riječ je o vječnom životu. Isus svjedoči da ima vlast nad svakim bićem, nad svakim tijelom. Tu govori o jednome drukčijem životu negoli što je ovaj koji će mu doskora biti oduzet i završit će na Golgoti.
Gospodine, hvala ti za ovu molitvu. Ti se obraćaš svojem Ocu. Sve ono što će za koji trenutak započeti gledaš kao proslavu svoju i svoga Oca. Sve što si činio, činio si s tom nakanom da bude na proslavu Očevu. Pomozi mi da i ja znam svojim životom slaviti tebe i slaviti Oca. Hvala ti što nam daješ sigurnost u vječni život u koji nas želiš uvesti. Daj da s tom sigurnošću prolazim kroz ovaj svoj vremeniti život.
A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji... A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo.
Ova je molitva posebna i izvanredna. To je razgovor između Isusa i njegova Oca. To je jedna od bitnih značajki molitve. Ona je i razgovor s Bogom. Isus je posve okrenut prema Ocu. To je primjer savršene ljubavi. Život koji nam Isus želi dati jest isti onaj kojim on živi, onaj koji je primio od Oca, »prije negoli je svijeta bilo«. Isus je svjestan da je svojim životom proslavio Oca i da će Otac njega proslaviti.
Gospodine, htio bih pokazati više sigurnosti u svojoj molitvi da doista razgovaram s tobom. Više sigurnosti da računam na tebe i na tvoju pomoć. Želim da moj život doista bude proslava tebe. Tvoj vjerni učenik sv. Irenej rekao je da je živi čovjek tvoja slava. Nisam baš siguran da je to tako sa mnom. A htio bih da bude tako.
Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše daje od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te pov-jerovaše da si me ti poslao.
Isus je objavio i pokazao svoga Oca. To je najprije učinio svojim učenicima koje je pozivao Očevim nalogom. Oni su prvi povjerovali u njega. Iako će se oni domalo svi spotaknuti o križ i muku, ipak Isus na njih računa. Oni su njegovi i primili su od njega sve što im je dao. Nadasve vjeruju da je Isus poslan, da mu je Otac dao misiju u koju je uveo i njih.
Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.
U ovome trenutku Isus posebno misli na svoje učenike i moli za njih. Svjestan je da oni ostaju u svijetu i da će im trebati posebna milost i snaga za sve ono što će činiti. Isus moli i za nas, za sve one koji su njegovi učenici da mogu u svijetu vršiti svoju misiju. Otac nas je sve predao Isusu. Tu se osjećaju istinska nježnost Isusove molitve i njegova zauzetost za nas. Isus tako jednostavno i obično govori u svojoj molitvi Ocu o onome do čega mu je u tom trenutku stalo. Tako nas uči kako trebamo biti jednostavni i otvoreni u svojoj molitvi. Pred Ocem smo sa svime onime što imamo i što jesmo. O tome s njim trebamo razgovarati.
Gospodine, vjerujem da si došao od Oca i da si sve uložio da nam ga objaviš i pokažeš. Vršio si do kraja njegovu volju. Zahvaljujem ti na ovim iskrenim riječima koje unose mir i pouzdanje u moj život. Hvala što u tim, zadnjim časovima svojega života misliš na svoje učenike i misliš na sve one koji će biti tvoji učenici. Ti si na odlasku i nije ti svejedno kako će biti tvojim učenicima. Želiš ih ostaviti u sigurnosti. Obećavaš im i daljnju povezanost. Gospodine, ti si sada u zajedništvu s Ocem i Duhom Svetim. Ti se i dalje zauzimaš za sve nas. I dalje govoriš Ocu o nama. Molim te da oćutim tvoju prisutnost u svojem životu. Molim te sjeti se i mene i mojih potreba. Mi se volimo preporučiti jedni drugima u molitve. Ovdje te molim da se zauzmeš za mene i moje potrebe. Za sve moje drage i one koji se preporučuju u moje molitve. Pomozi mi da budem čvrst u vjeri, pouzdan u nadi i vjeran u ljubavi.
Mirko Nikolić
Isus moli za nas
Oče sveti! Hvala ti za Isusa, tvoga Sina. Hvala što si ga darovao ovoj zemlji, stoje postao čovjekom radi nas, radi svih ljudi čitavoga svijeta, svih naraštaja. Hvala ti, Oče, što si tako ljubio svijet, što si tako ljubio nas, da si nam Sina darovao. On je uistinu ispunio tvoju volju. Samoga je sebe darovao za nas, jer si to ti tako htio. Dao je sve od sebe da nijednoga ne izgubi od onih koje si mu povjerio. Hvala ti za Sina koji je bio poslušan do smrti, do smrti na križu. Hvala ti za Sina Isusa, malenoga i poniznoga slugu koji nije došao da bude služen, nego da služi.
Isuse, hvala ti za neizmjernu tvoju ljubav. Hvala ti za brigu za svakoga od nas. Ne želiš da ikoga izgubiš. Spreman si kao dobar pastir poći u potragu za izgubljenom ovcom, pa ma gdje se ona nalazila. Hvala ti, Isuse, za svu ljubav kojom nas i sada pratiš, kojom i sada hraniš svoju Crkvu. I mi smo neprestano dionici tvoje ljubavi u sakramentima, u molitvi, u susretima ljubavi i zajedništva. Hvala ti što si nam omogućio pristup u to zajedništvo života.
Isuse, hvala ti što želiš da živimo ondje gdje si i ti sada u slavi svoga Oca. Hvala ti što si sve učinio da se to dogodi. Posebno, Isuse, hvala ti što si se molio za nas na Posljednjoj večeri. Nisi molio samo za ove, nego i za sve koji će na njihovu riječ povjerovati. Mislio si pritom i na sve nas danas. Hvala ti, Isuse, što je tvoja ljubav neograničena. Molio si u onom času za sve ove naše sadašnje trenutke i za ovaj naš čas. Mislio si na nas u svojoj ljubavi i dosegao si nas u našem konkretnom svakodnevnom životu.
Hvala ti, Isuse, za svu ljubav i za tvoje povjerenje prema nama. Veseliš se što smo tvoju riječ sačuvali, premda ima toliko toga u načinu našega postupanja i našega ponašanja što sve to
stavlja u pitanje. Hvala ti što nas pred Ocem braniš i hvališ. I to je znak tvoje neizrecive ljubavi.
Molim te, Isuse, da nas pratiš i dalje na onaj način, kako si to obećao svojoj Crkvi. Molim te, Isuse, za Duha tvoga svetoga kojim želiš obogatiti svoju Crkvu i ispuniti je svojim mirom i sigurnošću. Molim te, Isuse, da nas pohodiš, da nas iznenadiš, da nas ispuniš tim Duhom koji je sposoban preobraziti lice zemlje, lice svijeta. Neka i nas preobrazi i učini tvojim učenicima u potpunosti.
ISUSOVA MOLITVA
fra Zvjezdan Linić
Križ je Očeva volja, Sinovljeva slava, ushićenje Duha Svetoga
(Iz Homilija na Ivanovo evanđelje svetoga Ivana Zlatoustoga, biskupa)
»Oče, dođe čas: proslavi Sina svoga« (Iv 17,1). Križ naziva slavom. Kako sada odbija, sada uporno nastoji? Evanđelist svjedoči da je križ slava kada kaže: »Još ne bijaše došao Duh, jer Isus još ne bi proslavljen« (7,39). Smisao je tih riječi ovaj: još nije bila dana milost jer još nije bilo zgašeno Božje neprijateljstvo prema ljudima, zato što Krist još nije bio pristupio križu. Križ je, naime, uništio Božje neprijateljstvo prema ljudima, Boga izmirio s ljudima, zemlju ujedinio nebom, ljude pomiješao s anđelima, razorio nejutvrđeniju kulu smrt, onesposobio snage đavla, zemlju oslobodio zablude, utemeljio crkve.
Križ je Očeva volja, Sinovljeva slava, ushit Duha Svetoga, Pavlova hvala. On veli: »A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista« (Gal 6,14). Križ je sjajniji od sunca, svjetliji od njegovih zraka: dok je sunce mračno, križ sjaji. Sunce ne pomrča zato što bi bilo uklonjeno, već jer ga nadvlada sjaj križa. Križ je razderao našu zadužnicu (usp. Kol 2,14) i zatvor smrti učinio beskorisnim. Križ je dokaz božanske Ljubavi: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje, ne propadne« (Iv 3,16).
Križ je otvorio raj, uveo u nj razbojnika; ljudski rod, koji je imao propasti i nije bio ni zemlje dostojan, on je uveo u kraljevstvo nebesko. Tolika nam dobra padoše i padaju u dio pomoću križa pa da se Krist ne će dati razapeti? Pitam: tko bi to rekao? Da nije htio, tko bi ga bio prisilio? Tko bi ga primorao? Zastoje poslao proroke koji na-javiše da će biti raspet ako nije trebalo da se raspne i da nije htio da to trpi? Zašto križ nazva časom ako zaista ne htjede biti raspet? Time je pokazao kakvim je čeznućem mislio na križ? Kao stoje žednima čaša slatka, tako je i njemu raspinjanje. Iz toga je razloga kazao: »Svom sam dušom čeznuo ovu pashu blagovati s vama« (Lk 22,15). Nije to rekao samo tako, već zbog toga što je poslije večere imao podnijeti križ.
Prema tome, onaj križ naziva slavom te kori učenika koji ga odvraća od njega. Budući daje ubijen za svoje ovce, pokazuje daje dobar pastir. Veli da to želi; prema križu ide svojevoljno, a kako onda moli da se to ne dogodi?
