A pošto Ivan bijaše predan, otiđe Isus u Galileju. Propovijedao je evanđelje Božje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju!"
Isus počinje naviještati evanđelje u ne baš ugodnom trenutku. Ivan je ušutkan, uhićen i predan. On mu je rod i hrabro je obavljao svoju proročku misiju. Zaustavljen je. A tada nastupa Isus. Poziv mu je jasan i izravan. Obratiti se treba. To znači okrenuti se od onoga što ljude sputava da prihvate Isusovu poruku. To znači uočiti da postoje vrijednosti koje su iznad onoga pukog življenja života, okretanje samo oko onoga što tijelo traži. To znači misliti na svoju dušu, jednostavno vjerovati Evanđelju, Radosnoj vijesti koja čovjeka usmjerava da misli na svoj duhovni život i na onaj vječni. Isusov poziv traži aktivnost: obratiti se i vjerovati.
Gospodine, pomozi mi da znam nastupiti i onda kad nije lako, kad moram biti drukčiji od drugih i govoriti ono što ljudi ne žele čuti. Da imam hrabrosti plivati uzvodno i protiv struje svijeta koja želi sve sa sobom nositi. Da odvažno i u potpunosti slijedim glas svoje savjesti i hrabro platim cijenu koju treba platiti zato što samo kršćanin. Htio bih da moj život bude aktivan. Trebam pratiti kamo ide moj život. Je li usklađen s duhom tvoga evanđelja? I što je s mojom vjerom?
I prolazeći uz Galilejsko more, ugleda Šimuna i Andriju, brata Šimunova, gdje ribare na moru; bijahu ribari. I reče im Isus: „Hajdete za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi!“ Oni odmah ostaviše mreže i pođoše za njim.
Lijepo je Galilejsko more koje čuva uspomene Isusova boravka na njemu i njegovim obalama. Isus prolazi promatra što ljudi čine. Gleda lađe koje plove prema obali nakon noćnog ribolova, gleda ribare koji izvlače svoje mreže pune riba. Gleda i blagoslivlja rad marljivih ljudi koji žive od onoga što ulove u moru. Iako sam nije bio ribolovac, znao je koliko je to naporan i težak posao. Znao je da su mreže znale biti prazne, da je bilo malo ulova, da su se ribari trudili i mučili, ali su se vraćali praznih mreža, umorni i razočarani.
Toga dana naišao je na dvojicu braće koja su zdušno radili svoj posao. Toliko su bili zaokupljeni poslom da nisu imali vremena zamijetiti kako ih netko promatra. A Isus ih je gledao. I svidjeli su mu se. Osjeća: na njih se može računati. Ima nešto u njima što čovjeka privlači da bude s njima i u njihovu društvu. Da, to će biti prvi koji će čuti nevjerojatni Isusov poziv. Kao da su se poznavali i kao da su bili spremni za taj trenutak.
Taj Isusov "Hajdete za mnom!" izgleda tako normalan i jednostavan kao da se to samo po sebi razumije, kao da su oni tu kratili vrijeme ribareći i čekali da Isus naiđe da ih pozove. Pogledi su im se susreli i sve im je bilo jasno. Mreže su im ispale iz ruke. Pogledali su jedan drugoga, kimnuli glavom i krenuli. Isus ih je poveo u druge uvale, izveo ih je na široko more, uveo u cijeli svijet u kojemu će brinuti o ljudima. Oni ribari, od tog trenutka ribarit će ljude. Izvlačit će ih iz dubina u koje će zapadati i u koje će ih sile zla zatvarati. Svoje ribarske mreže zamijenit će mrežom Radosne vijesti koja je najprije njih zahvatila i bit će to od sada mreža koju će trajno bacati. Svoje malo Galilejsko more zamijenit će cijelim svijetom koji će postati područje njihova "ribarenja".
Gospodine, hvala što izabireš one koje hoćeš. Hvala što si pozvao Šimuna i brata mu Andriju. Divim se njihovoj spremnosti da sve ostave i idu s tobom. Izvanredni su. Primjer su svima koje zoveš. Hvala što i danas prolaziš našim selima i gradovima i što gledaš ljude kako žive. Mi ti nismo vidjeli lice i nismo te susreli na svojim putovima, ali si utisnuo naše srce svoje lice i tamo smo te prepoznali. Hvala ti što je taj susret ostao trajan i što smo ti ostali vjerni.
Pošavši malo naprijed, ugleda Jakova Zebedejeva i njegova brata Ivana: u lađi su krpali mreže. Odmah pozva i njih. Oni ostave oca Zebedeja u lađi s nadničarima i otiđu za njim.
Malo dalje gotovo isti prizor. I tu su dvojica braće. S njima je i otac. Oni pripremaju mreže za ribarenje. Opet je u Isusovu srcu bilo jasno da su i oni spremni za poziv i da su dostojni da budu ribari ljudi. Tu pred njihovim ocem i bez imalo nagovaranja zove ih da mu se pridruže. Opet sve izgleda tako jednostavno, a radi se o životu koji se mijenja i poprima sasvim drugačije usmjerenje. Ne ostaju da bi mreže složili ili prostrli da se suše na suncu. Ne tumače ocu da odlaze samo na koji trenutak nego zauvijek. Prva ljubav koju ćute u srcu prema Isusu nadilazi barku, mreže, oca Zebedeja, kuću, more Galilejsko, sve … Tko to može razumjeti i shvatiti doli onaj koji čuje Isusov poziv i sve ostavlja da bi bio s njim.
Gospodine, zahvaljujem ti za sve one koji su sve ostavili i pošli za tobom. Oni su tu iz mog susjedstva, iz moje obitelji, moj rod i katkad bih volio da su sa mnom. Ali kad su uz te i s tobom, neka im bude blagoslovljeno. Neka budu sretni. I da im, Gospodine, mreže ne budu prazne. AMEN!
Mirko Nikolić
Danas želim, Isuse, razmišljati o tvom pozivu.
Učiš me da je krštenje dar, znak tvog poziva. Još od utobe majke pozvao si me. Računaš s menom. Divno je živjeti u toj sigurnosti. I mene poznaš, Isuse. Znaš svu moju ljudsku ograničenost i slabost, znaš padove i uspjehe, znaš što ti ja mogu, a što ne mogu pružit. Želim jednostavno ići za tobom. Osjećam da mi to poručuješ promatrajući okolnosti poziva ovih tvojih učenika. Krpali su mreže, ispirali su ih, vukli na obalu. Radili su svoj svakodnevni posao. I upravo u tom kontekstu ti ih zoveš k sebi i očekuješ da se odazovu tvom pozivu.
Hvala ti na takvoj jednostavnosti i dobroti. Imaš toliko povjerenja u čovjeka. Znam: od mene očekuješ samo ono što ti ja mogu dati. Drugo ćeš učiniti ti. Sve drugo je tvoja briga. Od mene očekuješ da odmah krenem, da se odazovem, a ti ćeš od mene učiniti učenika po kojem će se tvoja dobrota proslaviti. Jer što sam slabiji, to će se tvoja dobrota jače očitovati i znat će se da je to tvoje spasiteljsko djelo, a ne djelo mog ljudskog nastojanja.
Proslavi se, Gospodine, i po pozivu kojim i mene zoveš u svoju službu i neka se poslanje moga krštenja i krizme oživotvori na dobro Crkve i svijeta.
Fra Zvjezdan Linić