3. KORIZMENA NEDJELJA - U HRAMU
Toga dana Isus je djelovao neočekivano.
Nismo Ga navikli susretati s bičem u ruci kako tjera ljude oko sebe.
Zaista su Ga razljutili!
Od Hrama, u kojem prebiva Njegov Otac, načinili su tržnicu. Bilo je tu svakakvih ljudi!
Prodavača volova, ovaca i golubova, mjenjača novca, vjerojatno čak i švercera.
Na pameti i u srcu bilo im je ono što je važno za njih i za njihov posao, dok su Boga ostavili negdje po strani.
Hram je vidljivo mjesto susreta Boga i čovjeka.
U njegovoj tišini
Bog progovara svome stvorenju.
Tome služi Hram,
a ne trgovačko - marketinškim pothvatima. Boravkom u Hramu, u crkvi, mogu doživjeti blizinu Oca i Njegova Sina.
Tamo smijem doći u svim trenucima svoga života.
Tamo razgovaram s Ocem, promišljam svoj život i korake u njemu.
Hram, crkva idealno je mjesto gdje u svetosti i tišini, daleko od užurbanog svijeta u kojem ekonomija i politika diktiraju tempo življenja, mogu otkriti sebe u odnosu Bog - čovjek.
Mogu pronaći sebe i svoj identitet.
Mogu pronaći Stvoritelja
i Njegovu neizmjernu ljubav i brigu za mene!
HRAM SMO BOŽJI
Iv 2, 13-25
Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići!"! rekao je Isus Židovima. Pritom misli na hram svoga tijela, na svoje tijelo koje je primio odi Djevice Marije, na svoje ljudsko tijelo kojim se sjedinio sa svakim od nas jer je htio u svemu biti! nama jednak, osim u grijehu. Isus govori o hramu svoga vlastita tijela. To je tijelo zaista bilo razvaljeno, i probodeno, iskrvavljeno, izbićevano, iscrpljeno, prijbijeno na križ, klonulo na križu, iskusilo je umiranje i, smrt. To je tijelo zaista bilo dokraja razvaljeno, lišeno? života, položeno u grob. Razvaljeni hram slika je Isusove muke i smrti, svega što ga je čekalo u posljednjim danima njegova zemaljskog života. Međutim, Isus u toj slici govori i o svojem uskrsnuću, o onom čudesnom događaju kada je njegov grob ostao prazan, kada je i svojim tijelom uskrsnuo na novi neraspadljivi život u sjedinjenju sa svojom božanskom naravi. Isus misli na treći dan, na slavni dan novoga: života. Hram njegova tijela je ponovno podignut, sada u konačnom i vječnom izdanju, podignut tako daj više nikada neće biti ugrožen niti razvaljen. To je i hram njegova uskrsnulog tijela.
Ipak, prije nego što je mogao progovoriti o hramu i svoga tijela, Isus je očito trebao napraviti reda u -židovskom hramu, gdje je zatekao nered i nečasne j aktivnosti koje ne odgovaraju svetosti toga mjesta, j Trebalo je reagirati. Isus se prihvaća posla. On čisti dom molitve i zauzima se za ljepotu toga mjesta. Želi da ono prvenstveno bude mjesto susreta s Bogom, a ne ljudske trgovine i poslovanja.
Hram je mjesto štovanja Boga, mjesto molitve, mjesto susreta s Bogom. Na najdublji način Bog nam je omogućio da se susretnemo s njim u ljepoti i dobroti hrama Isusova tijela. Isus je sakrament žive Božje prisutnosti, u njemu i po njemu i mi danas imamo pristup k Ocu. Isus je prvi i temeljni sakrament. Zahvaljujmo mu za hram njegova tijela, za mogućnost da i danas smijemo blagovati njegovo tijelo i tako sjedinjeni s njime živjeti u jedinstvu s Bogom, s Ocem.
U razmatranju o hramu smijemo ići i dalje. Na osobit način Isus pod tajnom hrama razumije naša okupljanja, naše zajednice, jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime, tu je i on prisutan, tu je njegov hram, mjesto prisutnosti i susreta Boga i čovjeka. Crkva je njegovo mistično tijelo, hram Duha Svetoga. On se za tu Crkvu brine i neće dopustiti da bude kuća trgovačka, da prestane biti ono na što ju je on pozvao: njegovo mistično tijelo.
I naše biće, naše tijelo je također, po krštenju, hram Duha Svetoga. Bog i u nama prebiva po sakramentima vjere. To je trajni dar i stanje svakog kršćanina. Naše je tijelo istinski hram Božje prisutnosti.
Moguće je da će Isus i u njemu zateći mnogo toga što mu se ne sviđa. Toliko toga u nama nije čisto od sebičnih interesa i trgovine, od novca i prijevare, od laži i nereda. I u hramu našeg bića Isus može naći toliko toga što treba isprevrnuti, izbaciti, potjerati. Dopustimo mu da ponekad uzme svoj bič, da se posluži snagom svoje Riječi i očisti u nama sve ono što se sami ne usuđujemo očistiti, što ne vidimo, čime smo zarobljeni iznutra. U svojim sakramentima Isus bdije nad svojim hramom u nama, čuva ga od svake zlouporabe i nereda. Isus ga je otkupio i posvetio vodom krštenja i neprestano ga posvećuje svojim čestim dolaskom u pričesti. Ne trebamo se plašiti siline njegova zahvata. Ta, njegova smo svojina, hram Božji, sveti što ga Duh Sveti, dokle god smo mu otvoreni, nikada neće napustiti.
Gospodine tko zna, kako bismo se mi osjećali da smo se zatekli u Hramu u času kada si izgonio trgovce? Ni nama ne bi bilo svejedno. Zahvatio te je žar za Očev dom. Želio si da u njemu bude reda, da bude tišine i sabranosti. Zato si htio otjerati iz njega sve Sto tamo ne pripada. A nakupilo se s vremenom toliko toga. Kako je moralo biti bučno na tom svetom mjestu, na tom mjestu koje je odredeno za sabranost i molitvu! Ti si se usudio nekom čudesnom snagom istjerati sve te ljude s njihovim djelatnostima iz prostora Hrama. I nitko ti se od tih krivaca nije suprotstavio. Izgleda da su se svi posramljeno udaljili od toga mjesta. Čudno, prosvjedovali su oni koji bi i sami trebali bdjeti nad čistoćom svetoga mjesta.
Isuse, rekao si za sebe, za svoje tijelo, da je istinski Hram. To će od sada biti mjesto klanjanja i prepoznavanja Božje prisutnosti. Tvoje je tijelo Hram. Ti si na jedinstven način uzdigao cjelokupno bogoslužje na novu razinu i dostojanstvo. U tebi se istinski klanjamo tajni Božje prisutnosti. Taj Hram nije ničim oskvmjen. U njemu se za tvoga zemaljskog života na savršen način poštivala Očeva volja. U njemu se na savršen način ostvarilo jedinstveno bogoštovlje. U tebi je, Isuse, do kraja ostvaren sav Zakon. Ti si utjelovljenje savršene ljubavi. Želim se danas. Gospodine, pokloniti tvome hramu, tajni tvoje neprekidne prisutnosti u tvojoj Crkvi.
Međutim, jednako tako hramom si prozvao i okupljenu zajednicu u tvoje ime. To je tvoja Crkva, to su sve zajednice vjernika. Dođi, Gospodine Isuse, i svojom snagom zahvati u srca naših zajednica. Dođi, i očisti naše zajednice od svih negativnih osjećaja zavisti, ljubomore, međusobnog spletkarenja, pomanjkanja ljubavi. Dođi, Isuse, i istjeraj iz naših zajednica sve što njima ne pripada. Očisti hramove svoje prisutnosti, nas koji smo mistično tvoje Tijelo, Crkva tvoja. Neka ona bude čista i slobodna od svakoga zla.
Po sakramentu krsta i po posvetnoj milosti ti prebivaš u nama. Nastanio si se s Ocem i Duhom Svetim u svakom kršćaninu. Postali smo živi hramovi Božje prisutnosti.
Isuse, uđi ponovno u taj hram. To je prostor gdje bi ti trebao vladati i gdje bi morala postojati tišina i sabranost. To je prostor gdje bi se trebao čuvati red i zakon.
Što ćeš sve naći u njemu, Isuse? Nećeš li morati toliko toga isprevrnuti, toliko toga bičem istjerati, toliko toga očistiti? I u hram mojeg bića i u tajnu moga tijela i moje duše tako se lako nastani požuda, napast, negativne misli, negativne želje i drugi osjećaji koji nisu dostojni svetosti tvoga hrama. Dođi, Isuse, i učini sve što je potrebno da bismo bili Božji hram, da bi ti u našim srcima i među nama bio svet.
Fra Zvjezdan Linić
