XXXII NEDJELJA KROZ GODINU
Isus je zaručnik
Mt 25,1-13
Isus je Zaručnik. To je česta slika o Bogu i u Starom zavjetu. Bog sa svojim narodom postupa kao muž sa ženom, kao zaručnik sa zaručnicom. Savez se opisuje kao vez ljubavi, kao ženidba, a proslava Saveza kao svadba, svadbena gozba. Jednako Crkva promatra i Isusa, svoga Zaručnika. To je pogled ljubavi, čežnje. Crkva je zaručnica i čezne za tim da bude sa svojim Zaručnikom. Ta slika postoji u mnogim odlomcima Novoga zavjeta, osobito u evanđeljima. Smijemo na sličan način misliti o Isusu i u svjetlu prispodobe koja se čita na današnju nedjelju kao evanđeoski odlomak.
Zaručnik je uvijek dobro došao. To je vlastitost ljubljene osobe. Ona može i okasniti, ali je uvijek iščekivana, dobro došla. Čovjek se ljubljenoj osobi trajno raduje. Ako li kasni čežnja postaje veća, radovanje iskrenije. Evanđelje nam danas govori o takvom iščekivanju.
Isus je došao kao obećani Mesija. Međutim, Crkva živi u vremenu između njegova Uzašašća i drugog dolaska. To je trajno iščekivanje. Vrhunac i dovršenje povijesti spasenja i stvaranja bit će kad Isus ponovno dođe u slavi. To će biti konačan susret Krista Zaručnika sa svojom zaručnicom Crkvom. U tom je pogledu svaki vjernik u zaručničkom odnosu s Isusom i iščekuje ga zajedno s cijelom Crkvom i s puno čežnje i radosti. To je vrijeme ljubavi. Sve to ne želi u čovjeku buditi strepnju pred nedorečenim što.se ima dogoditi na kraju ovih dana, nego je to duboka čežnja za ljubljenim Zaručnikom koji će u svakom času, kad god dođe, biti dobro došao. Tada je ova prispodoba zapravo vjerno izricanje naše trajne kršćanske stvarnosti: mi iščekujemo Gospodina u njegovom drugom dolasku radosni zbog sigurnosti da će doći. Nema tu mjesta za strah i trepet pred Sudnjim danom, nego radost susreta koji je neizbježan, ali mu mi ne možemo odrediti trenutak.
Zaručnik smije okasniti. To se i dogodilo u ovoj prispodobi. To je pravo Zaručnika. Ljubav sve trpi, uvijek vjerno čeka, strpljiva je i sve dobro tumači. Koliko puta smo mi nestrpljivi misleći da Isus oklijeva kad nam treba pomoć. Koliko puta pomislimo da je zatajila njegova ljubav, da nas pušta predugo čekati na ispunjenje nekih naših iskrenih nakana i želja. U današnje nam se vrijeme čini kao da predugo oklijeva na odgovor na naše neprestane molitve kojim vapi-jemo za mirom, za punom slobodom i za ostvarenjem pravde i poboljšanja životnog standarda. Kao da Zaručnik kasni. Međutim, sigurno je da sve čuje i vidi. Sigurno je da ljubi. Ljubljenoj je osobi ta sigurnost dovoljna da ustraje u vjeri i nadi.
Posebna je poruka vezana uz ulje u svjetiljkama. Mudre su djevice uzele sa sobom i ulje. Lude su ostale bez ulja. Prema tumačenjima onih koji su otkrivali duhovni smisao ovog evanđelja, ulje bi bila djela ljubavi, djela milosrđa. Ulje za svjetiljke, to je otvoreno srce za svako dobro djelo. To znači imati srce i dušu za drugoga, za ljude oko sebe. To je takve naravi da se ono nikako ne može drugome posuditi ili ustupiti. To je na poseban način osobne naravi, vezano uz osjećaje srca i duše, što je vlastito čovjeku kao osobi i ostaje vezano uz pojedinu osobu. To je u dimenziji ljubavi. Zato mudre djevice, ne da nisu htjele, nego nisu mogle ustupiti nešto od svoga ulja ludim djevicama. To je nemoguće, kao što je nemoguće svoju ljubav, koju za nekoga osjećamo, posuditi drugome. Za nekoga ili imamo, ili nemamo ljubav. Nitko to ne može za nas imati ili ostvariti.
Poruka je jasna: Isus nas pušta da čekamo. Kao da ima dovoljno vremena. Možda nam daje priliku da prikupimo dovoljno ulja za svoje svjetiljke, da u noći kada on bude odlučio doći svi imamo dovoljno ulja za svoje svjetiljke. Tada će one zasjati u punom sjaju i dovoljno će jasno govoriti o ljubavi što smo je imali za bližnjega, tj. za Isusa.
Gospodine, ti si svjetlo svijeta, a mi smo samo svjetlo od tvoga svjetla. Ti si Sunce, a mi smo samo svjetiljke pripaljene na tvome svjetlu. Ti si u punini živio svoje poslanje, a nas zoveš da s upaljenim svjetiljkama znademo dočekati tvoj dolazak. Darovao si nam svjetlo da neprestano gori u našim srcima, da i mi budemo svjetlo ovoga svijeta.
Deset je djevica bilo. Različito su se ponašale. Umor života često nadvlada želju da neprestano bdijemo. Tijelo je slabo. I ne tražiš od nas nadljudske napore. Ali ono što tražiš, Isuse, to je posjedovanje svjetla i svega onog čime se to svjetlo hrani i uzdržava da se ne ugasi. Svjetlo vjere se može ugasiti sumnjom i ravnodušnošću. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne hrani molitvom i drugovanjem s tobom. Svjetlo vjere može doći u pitanje ako se ne vrše djela ljubavi jer je vjera bez djela mrtva. Upravo ljubav je ono do čega ti je najviše stalo. Neće se spasiti samo oni koji govore »Gospodine, Gospodine!« nego oni koji vrše tvoje riječi. Neće te znati dočekati s upaljenim svjetiljkama oni koji nisu znali budno i revno u životu otkrivati prostore za ostvarivanje djelotvorne ljubavi. Svaki je čovjek pozvan na ljubav, a ti si, Gospodine, svoje učenike pozvao na nasljedovanje sebe u posvemašnjem predanju i ljubavi dokraja.
Zoveš na život ljubavi. To je osnovni poziv tvojih učenika. Bez toga se ne može shvatiti hod za tobom. To je u isto vrijeme i duboko osobni poziv i izazov za svakoga. U tome ne može nitko nadomjestiti ili zamijeniti drugoga, budući daje svatko na svoj način i iz svojeg srca pozvan da ljubi. Poziv na ljubav ne može se ostvariti tuđom uslugom, po trećoj osobi koja bi umjesto mene ispunila ono na što sam ja osobno pozvan. To je osobni poziv, nenadomjestiv i nitko drugi ne može svojom ljubavlju ispuniti ono na što sam ja osobno pozvan i što se od mene u planu Božjem očekuje. To ulje ljubavi za nekoga je neotuđivo i neposudivo jer je tako osobno, jer je na to svatko pozvan, jer je to prilika svakog čovjeka da ostvari svoje poslanje na ovom svijetu.
Darovao si nam svjetlo vjere, Isuse! Hvala ti! Ljubio si nas dokraja, Isuse! Hvala ti! Pozvao si nas da budemo svjetlo ovome svijetu i da srcem i djelima ljubavi nosimo to svjetlo čitavog života. Nismo to uvijek činili. Hvala ti što se vrata tvoje dvorane, vrata tvoga Srca još nisu zatvorila. Još uvijek imamo vremena ići i nabaviti ulja. Molim te, Isuse, neka nikoga na ovom svijetu tvoj dolazak ne zateče bez kapi ulja u svjetiljkama njegova srca.
Fra Zvjezdan Linić
