PREOBRAZBA GLEDANJA

Na Gori preobraženja probudio si, Gospodine, zaspalu vjeru svojih učenika i otvorio im oči
da te mogu gledati gledanjem novim i spoznati tvoju slavu u djelima što ih činiš.

Daj i nama, Učitelju, snage uspeti se na Goru i kleknuti pred podnožje tvoje
da tvoja blizina probudi zaspalu nam vjeru i rasvijetli tamu našega pogleda na putu što je pred nama.

I kad siđemo s Gore na put koji si nam pripravio daj da svijet i ljude gledamo očima novim u svjetlu što blista s lica tvoga.
Svjetlo što nam ga dade nek' ne prestane sjati u očima našim. Amen.

---

2. korizmena C

Lk 9, 28b-26

SVJETLO BOŽJE BLIZINE

Kakva suprotnost u odnosu na evanđelje od prošle nedjelje! Umjesto Isusa izvrgnuta drskom napastovanju đavla, danas ga promatramo uronjena u svjetlo Očeve blizine. Teško je zamisliti jaču suprotnost nego što je ova između pustinje obilježene kušnjom i brda obasjana svjetlom preobraženja. I kao što je izvješće o kušnji bilo puno simbolike i dubokih teoloških poruka, isto vrijedi i za izvješće o Isusovu preobraženju. Ponajprije to vrijedi za brdo koje je u Starome zavjetu mjesto Božje objave i njegove blizine čovjeku (Izl 19,17-20), zatim za svjetlo koje je u Bibliji mjesto Božjega boravka (ITim 6,16) kojim se on »zaogrće kao plaštem« (usp. Ps 104,2), ali i za svjedoke toga čudesnog prizora, Mojsija i Iliju, koji kao svjedoci starozavjetne objave igraju veliku ulogu i u Novome zavjetu. Poznati austrijski pisac Stefan Zweig napisao je autobiografsku knjigu pod zanimljivim naslovom Zvjezdani trenutci čovječanstva. U povijesti čovječanstva, koja je u velikoj mjeri obilježena stradanjem, ratovima i različitim katastrofama, pisac otkriva i zvjezdane trenutke, vremenska razdoblja u kojima je vladao mir i kad su ljudi uživali blagostanje, kad je svijet bio obilježen nadom. U takve trenutke on posebno ubraja pojavu Isusa Krista, njegov život i njegovo učenje koji su svijetu podarili više svjeda i nade nego sve drugo zajedno. Polazeći od današnjega evanđelja, mogli bismo reći da je i sam Isus imao zvjezdani trenutak svoga života. Smisao toga trenutka otkriva nam se u njegovu odnosu prema kušnji koja je stajala na početku i prema onom što ga čeka u Jeruzalemu. On je doduše nadvladao kušnju u pustinji, ali sad se nalazi pred još većom kušnjom. On ide u Jeruzalem, ali zasigurno sa strahom, jer tamo ga čeka prezir, odbačenje i osuda. Zato on za trenutak prekida svoje putovanje i povlači se u molitvu kako bi svoj strah povjerio Ocu. Evanđelist Luka, koji je svom evanđelju puno jače od drugih evanđelista naglasio važnost molitve u Isusovu životu i ovdje povezuje molitvu s njegovim preobraženjem na gori. Za vrijeme svoje molitve Isus doživljava duboko iskustvo Očeve blizine, oboružava se novom snagom i nastavlja odlučno svoj put. U molitvi Ne smijemo zaboraviti da Isus nije planirao nikakvo preobraženje, niti se zato odvojio od ostalih učenika. On se na brdo povlači iz jednoga jedinog razloga: da se moli. To je činio često, zapravo uvijek kad se nalazio pred nekom važnom odlukom. A ovo je bila odluka njegova života: hoće li ustrajati na putu, unatoč tome što ni učenici ne razumiju taj put i pokušavaju ga od njega odvratiti, a pogotovo unatoč mržnji koja ga čeka u Jeruzalemu? Mojsije i Ilija, koji se ovdje pojavljuju kao svjedoci Isusova preobraženja, također su prošli slične kušnje i imali snažno iskustvo Božje blizine i obećanje njegove vjernosti, pa zato i mogu biti vjerodostojni svjedoci. Poruka Isusova preobraženja za nas je u tome da i mi rješenje svih svojih nevolja i poteškoća života tražimo u susretu s Bogom u molitvi. Kad se nađemo u kušnji i ne vidimo izlaza, kad nam ne mogu pomoći ni najdraži ljudi, to još uvijek ne znači da smo sami. Postoji Bog koji čeka da njemu povjerimo svoj životni put i svoje nevolje. Ne da grčevito tražimo da bude kako smo mi isplanirali, nego - po Isusovu primjeru - spremno osluškujući što je njegova volja s nama. Pravo pitanje uvijek glasi: Što Bog želi s mojim životom? U takvoj molitvi Bog nam očituje svoju blizinu i ispunja nas odlučnošću i snagom. U takvim prilikama očituje se snaga naše vjere. A Isus nam je ostavio trajni podsjetnik u molitvi Očenaša: »Budi volja tvoja!« Treba samo svjesno izgovarati tu riječ i spremno prihvatiti volju Božju. Može nam biti poučan primjer koji u svojoj knjizi donosi jedan njemački liječnik, uvjereni katolik. Kao hitan slučaj u bolnicu je dopremljena žena u stanju visoke trudnoće, majka četvero djece. Nastale su komplikacije koje ugrožavaju i njezin život i život djeteta. Liječnici su poduzeli sve što je u njihovoj moći, ali još uvijek nije bilo sigurno da će sve dobro završiti. Njezin se muž oprašta od nje i vraća djeci koja ga čekaju kod kuće. Ona mu kaže da pozdravi djecu i da ih u njezino ime blagoslovi, a on joj uzvraća pitanjem: »Možeš li u svemu tome još razumjeti Boga? Kako je mogao sve to dopustiti?« Ona mu smireno i odlučno odgovara: »Ne mogu razumjeti, ali mogu prihvatiti!« To je odgovor vjere koji nije došao iznenada i odjednom, već je zasigurno izrastao iz brojnih prijašnjih susreta te žene s Bogom u molitvi. I njoj je, slično kao i Isusu, Bog darovao trenutke svoje blizine i svjetla kako bi mogla izdržati i teške kušnje života. Takav slijed evanđelja prvih dviju korizmenih nedjelja želi nam reći da se naš život trajno odvija između kušnje i preobraženja. Nema života bez kušnje, ali nema ni kušnje u kojoj ne bi bilo moguće doživjeti Božju blizinu i iskusiti njegovu ruku pomoćnicu.

IVAN DUGANDŽIĆ

---

Bože moj, danas te molim za preobraženje. Zadivljen sam pred tajnom tvoga lica, tvojih bijelih haljina, tvoje slave. Zajedno s Petrom i ja bih htio ostati u tom prizoru i jednostavno uživati u tvojoj blizini. Isuse, dobro mi je biti ovdje, dobro mi je biti uz tebe. Tu sam siguran. Ne bojim se ničega. Divno je osjetiti tvoju slavu, tvoju dobrotu, tvoju pobjedu nad svime što čovjeku prijeti.
Znam, Isuse, da je to zasada nemoguće. Potrebno je stajati čvrsto na ovom tlu, na ovoj zemlji. Život ima svoj tijek i svoju logiku. Ne mogu pobjeći od stvarnosti. Kao što su se Petar, Ivan i Jakov morali spustiti sa svete gore Tabora, tako to i od nas tražiš. Ipak, molim te, Gospodine, da mi pomogneš da bih tajnu preobraženja mogao trajno nositi u svojoj duši i da bi svjetlo preobraženja moglo raspršiti svaku tamu neposrednog svakidašnjeg života u njegovom negativnom, crnom izdanju.
Molim te za preobraženje ondje gdje se ono zaista može dogoditi. Promijeni, Isuse, moje misli. Neka postanu misli optimizma i nade, Ne dopusti da crne misli usmjere moje djelovanje, da me zaustave u životnim planovima, u nastojanju oko dobra. Promijeni me u tom dubokom prostoru gdje se u meni rađa dobro i zlo. To moraš preobraziti, podići na razinu svojih spasiteljskih misli. Preobrazi mi, Gospodine, pogled. Često gledam crno, negativno. Često u ljudima oko sebe vidim samo loše stvari. Često ni na sebi ne vidim ništa dobra, kao da mi je pogled zarobljen negativnim sadržajima. Očisti moje oči, moj pogled i preobrazi me da bih mogao sve dobro vidjeti.
Molim te, Gospodine, uđi u događaje svakodnevnog života. Molim te za preobrazbu svijeta u meni i izvan mene. Najprije pročisti moju nutrinu. Vjerujem da to možeš učiniti odmah, da je to tajna vezana uz moju otvorenost tvome pohodu, da već danas možeš u meni ozdraviti bolesnu sliku svijeta. Svijet nije samo prostor zla, nego je i tvoje stvorenje, nosi pečat tvoje ljubavi. Pored svega što u tom svijetu negativno doživljavam, vidim, čujem, to je ipak remek-djelo tvoje ljubavi.
Nadalje, Isuse, molim te da preobraziš i svijet izvan mene: svijet rata pretvori u svijet mira, svijet mržnje preobrazi u svijet ljubavi. Svijet straha preobrazi u svijet sigurnosti i povjerenja! Svijet očaja i beznađa ispuni sigurnom nadom koja od tebe dolazi! Učini čudo svoga preobraženja i danas, da bi se, barem u nekim blagoslovljenim trenucima, razlilo svjetlo i sjaj tvoga lica na ovaj svijet u kojem mi živimo. Tada će biti manje mraka, manje straha, manje mržnje, manje zla. Pohodi nas, Isuse!

Fra Zvjezdan Linić