XXVII NEDJELJA KROZ GODINU

Vjerujem u Boga

Molim za milost: da Isus bude temelj mog života, kamen zaglavni koji drži cijelu moju konstrukciju!

Reče Isus: »Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki do­maćin koji posadi vinograd... pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istu-koše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako.
Isus napose poziva glavare svećeničke i starješine narodne da dobro slušaju i čuju. Ima im nešto reći. I nama danas govori i najprije nam kaže: »Čujte!« U vremenu kada puno govorimo i riječi zvone i zvuče na sve strane, malo ljudi pravo sluša i čuje. Isus traži trenutak pažnje. Trebamo čuti njegov glas i njegovu poruku. Hoćemo li ga čuti i poslušati?
Isus pripovijeda prispodobu o vinogradarima ubojicama kojima je povjerena zadaća za vinograd i briga za pravljenje vina. Umjesto toga, oni su, nažalost, prolili krv. Bog je posebno postupao sa svojim narodom. Kao što tako postupa i sa svakim čovjekom. Cijeli ovaj svijet je Božji vinograd. Bog je taj Domaćin i glavni Vinogradar. Dao nam je da se brinemo za svoj život. Nekima je povjerio posebnu brigu za ljude da ih poučavaju i brinu se za njihovo spasenje. To je činio u svom izabranom narodu po svojim prorocima koje naziva slugama. Nažalost, nisu ih prihvaćali, a napose oni koji su bili odgovorni u narodu, »vinogradari«. Oni su bili posebno protiv njih. I povijest se ponavljala. Bog je bio strpljiv i iznova pokušavao. Međutim »vinogradari« su ustrajavali u svojim postupcima i nisu odgovarali na Božji naum. Sve je učinio što je bilo potrebno za vinograd: posadio ga, ogradio, iskopao tijesak, podigao kulu.
Svatko se od nas može poistovjetiti s »vinogradom« za koji se Bog toliko brine. Sto mi sve nije dano i što imam a da nisam primio! Kako s tim raspolažem? Brinem li se da bude dobar urod? Ne smijem zaboraviti da ću biti pitan za plodove koje trebam donositi. Gospodine, hvala što si mi dao darove. Pomozi mi da ih dobro iskoristim i da ne budem sebičan i mislim samo na svoje probitke. Da budem otvoren za suradnju s tvojim »slugama« koje nam trajno šalješ da nas upućuju tvojim putom.

Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: »Poštovat će mog sina.« Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: »Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!« I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju.
To je vrhunac prispodobe. Koji bi to zemaljski gospodara tako učinio? Kad mu sluge nisu dobro prošle da onda pošalje i svoga sina! Tu uočavamo da se ne radi o bilo kakvom gospodaru. Riječ je o našem nebeskom Ocu koji nas toliko voli i toliko se brine za nas. Šalje k nam svoga Sina. Iako je došao k svojima, njegovi ga nisu primili. Nažalost, čovjek se ponaša kao da je on gospodar svega, svoga života, svoje sreće i samog stvaranja. Prisvaja ulogu vlasnika i odbija priznati tko je pravi Gospodar svega. Upravo svim silama nastoji izgurati Gospodara iz svoga života. Papa Benedikt XVI. kaže: »Samo kad izgubiš Boga, izgubio si sama sebe. Gdje se ne vidi Bog, propada čovjek i svijet. Ako Boga proglasimo mrtvim, onda smo mi sami Bog... konačno onda možemo činiti sve ono što nam se prohtije. Uklonili smo Boga. Više ne postoji mjerilo iznad nas, sami smo sebi postali mjerilo.«
Gospodine, hvala što si došao i zbog mene. Želim to iskreno priznati i prihvatiti. Želim te staviti u središte svoga života. Da od tebe sve počima i u tebi sve završava.

Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima?" Kažu mu: »Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme.«
Odgovorili su dobro i ne znajući da su time sami sebi presudili. Nisu prihvatili Isusa, zatvorili su se u svoj krug. Isus je i zbog njih došao, ali oni ga nisu primili. Spasenje je ponuđeno svima i Crkva ga naviješta svim narodima.

Kaže im Isus: »Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen za-glavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim! Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove!
Može se pokraj Isusa proći. Može ga se odbaciti, ali on ostaje kamen temeljac ovoga svijeta. Ljudi često imaju krivu sliku o Bogu. I dobro je da tu sliku odbacuju i korigiraju. Ali Bog je drugačiji. On se za nas daje. Za nas se žrtvuje. Voli nas i želi da se spasi­mo. Gospodine, želim na tebi graditi. Iako te svijet odbacuje, ja te prihvaćam i želim te donijeti svijetu koji te odbacuje.

Mirko Nikolić