20. NEDJELJA KROZ GODINU

Mnoge si duboke riječi izrekao o sebi kao Kruhu života i čovjeku koji bi ga trebao jesti da bi baštinio život vječni.
Tada kada si ih izrekao, bilo je onih koji Te nisu razumjeli i kojima su Tvoje riječi bile čudne! I danas, premda je prošlo toliko vremena, a Tvoje su riječi protumačene na više načina
kako bi ih ljudi prihvatili i po njima živjeli, ostaju čudne u ušima Tvojih stvorenja! No, unatoč svemu, Ti si mnoge istinite riječi izrekao o sebi kao kruhu koji čovjeku daje snage da bude više čovjekom.
Kruh.
Toliko potreban čovjeku da bi vidio svjetlo sutrašnjeg dana!
Kao kruh Ti si prisutan među nama.
Ti si kao kruh, toliko si potreban čovjeku da bi na kraju svoga života mogao ugledati Tebe!
Svakoga dana možemo blagovati Tebe, Kruh nebeski, na izvoru božanske ljubavi trajno živomu, nepresušnom, darovanom čovjeku dobrotom i brigom samoga Boga.
Samo je potrebno doći na taj izvor, bez obzira na to što svijet drugo nudi čovjeku za siguran i ispunjen život.
Potrebno je samo doći na taj izvor gdje nas čeka Kruh pečen ljubavlju Onoga koji najbolje zna što je čovjeku potrebno da bi bio čovjek! Osim toga, tko jede taj Kruh ostaje u Bogu! Tko jede taj Kruh živjet će uvijeke! Treba li mi možda još nešto više od toga?

Josip Šimunović

---

Kruh svagdanji

Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje - za život svijeta.«
Isus sasvim jasno i otvoreno govori o sebi kao kruhu života, kruhu koji daje život vječni. Ovdje se jasno vidi da je njegov govor zapravo o Euharistiji u kojoj nam se daje kao kruh za život. Njegovo nam tijelo postaje hrana pod prilikama kruha. To je hrana za pravi život.
Isus nas poziva u taj život. U njegovu je središtu Euharistija koja sve pokreće. Je li doista Euharistija središte moga života? Je li moj život prema njoj usmjeren? Ona bi trebala biti početak i završetak moga dana. Od nje započinjem i k njoj se vraćam!
Molim za milost: da Euharistija bude izvor moje duhovnosti i središte života!
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?«Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!
Osim tumačenja ovoga teksta u čisto duhovnom smislu i u čisto euharistijskom smislu, postoji određeni broj suvremenih tumača Sv. pisma koji zastupaju jedno srednje tumačenje. Prvi dio Isusova govora usmjeren je na vjeru koja nam pomaže da se hranimo »pričešću«, njegovom misli i njegovom Riječi. Drugi je dio govora euharistijski usmjeren, a Euharistija nam pomaže da se hranimo »njegovim tijelom i njegovom krvlju«.
Isus ne pokušava ublažiti svoje riječi. Ne povlači se iako vidi da ljudi doslovno shvaćaju ono što govori. Ne želi nikakav kompromis između onoga što govori i razumijevanja ljudi. Nema nekakvih nagodbi. Isus je otvoren i izravan: »...ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!« U tim njegovim riječima osjeća se misao na Kalvariju, na prinos svoga tijela koje će zahvaljujući žrtvi na križu biti dnevno prinošeno i na našim euharistijskim žrtvama. Isus ovim svojim govorom o »blagovanju njegova tijela i pijenju njegove krvi« polako priprema svoje učenike da lakše prihvate i shvate sve ono što će se dogoditi na Posljednjoj večeri. Tad je kao domaćin na toj gozbi ljubavi razlomio kruh i pružio ga svojim učenicima govoreći: »Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.« Isto tako im je pružio i blagoslovim čašu s vinom govoreći: »Pijte iz nje svi! Ovo je krv moja...«
Euharistijsko blagovanje i Isusova zapovijed »Ovo činite meni na spomen!« okupljali su prve kršćane na slavlje nove Pashe i povezivali ih u zajednice. Te prve zajednice sv. Luka u Djelima apostolskim ovako opisuje: »Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, u lomljenju kruha i u molitvama.«
Možda mi danas premalo crpemo iz svagdašnjeg slavlja Euharistije. To je stoga što smo umorni, siromašni i zatvorena srca. Ne smijemo zaboraviti da je Euharistija izvor milosrđa i ljubavi. Kakvo je moje sudjelovanje u Euharistiji?
Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni, i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Sv. Ivan ne govori o uspostavi Euharistije za vrijeme Posljednje večere. Međutim, te su Isusove riječi i te njegove misli poput onih koje je govorio tijekom Posljednje večere u vrijeme uspostave Euharistije. Istina, to su samo upozorenja i naznake onoga što će se dogoditi na Posljednjoj večeri. Poruka je jasna: bez blagovanja tijela i krvi Kristove nema života vječnoga s njim, nema uskrsnuća u snazi njegova Duha. Isus ovdje jasno ističe da nema vječnog života i uskrsnuća bez Euharistije. Uskrsnuli Gospodin nam u blagovanju Euharistije daje »sjemenke« besmrtnosti. Na Posljednjoj je večeri govorio o »vječnoj gozbi« na kojoj će okupiti sve svoje prijatelje. Blagovanje na euharistijskim gozbama podsjeća nas i priprema za tu vječnu i neprolaznu gozbu.
Gospodine, daj da rastem u razumijevanju ovog otajstva i tvoje ljubavi po kojoj mi se u Euharistiji daruješ. Daj da na nju uvijek donosim cijeli svoj život i svega sebe. Daj da me blagovanje tvoga tijela prožima i hrani za život vječni.
Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni.
Osim što nas Euharistija hrani za život vječni, ona nas povezuje s Kristom i ona nas posvećuje Kristu. »Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.« Povezanost je jasna: blagovati Krista znači prebivati u njemu; blagovati Krista znači da on prebiva u meni. Biti u Bogu i biti Božje prebivalište jest nešto najviše što čovjek može ostvariti. Bog po meni postaje djelotvoran i ja u sebi nosim njegov život. Nismo dovoljno toga svjesni i zato Euharistija ne djeluje po nama onom snagom koju ima.
Kao što se Isus posvetio Ocu i živi po njemu, tako se i onaj koji Krista blaguje njemu posvećuje i živi po njemu. Euharistija me zove da živim za Krista. Euharistija me vodi njegovim putom: »...pođi putem, putem Krista, putem Krista i ljubavi!« Hvala ti, Gospodine!
Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Na euharistijskim gozbama prosijava svjetlo uskrsnuća i vječnog života.

Mirko Nikolić