PUSTINJSKA POBJEDA

Pustinja je mjesto pročišćene odluke. Ona ne poznaje nagodbe ili ustupke. Razloge približava posljedicama do granica kada je odluka neizbježiva. Takva, pustinja postaje i mjesto pročišćena susreta - za dobro ili zlo. 
Gotovo sam siguran da je Isusova izabrana pustinja samo slika one golgotske, koja je kasnije nadošla. U vježbi je predskazana i zadana kasnija pobjeda.

Mojim su venama zaredale kušnje.
Tijelo mi popušta i pada.
Oživi moj duh za pobjede 
koje si mi namijenio u dan Prijelaza.
Obraćen, bit ću svjedok Radosti 
Tvoga evanđelja.

Anton Šuljić

---

1. korizmena C

Lk 4, 1-13

VATRA KUŠNJE

Isus na kušnji Iskustvo života uči nas da nema nikakva velika i plemenita plana i pothvata koji ne bi u isto vrijeme bio izložen kušnji. Svaki put suočeni smo s brojnim pitanjima o mogućnosti i opravdanosti našega plana, o načinu njegove provedbe, o sredstvima potrebnim za njegovo ostvarenje. Zato su prvi koraci uvijek teški i neizvjesni. I što je veći pothvat, veća je kušnja i teže ju je nadvladati. Je li uopće moguće zamisliti veći pothvat od Isusova mesijanskog nastupa u Božje ime? Zato je logično da je taj pothvat naišao i na najveću moguću kušnju. Evanđelisti uopće ne skrivaju da je i Isus morao proći kroz vatru kušnje prije nego je počeo propovijedati kraljevstvo Božje. Iako je na krštenju na nj sišao Duh Sveti a Otac ga priznao svojim Sinom (Lk 3,22), u evanđelju ne slijedi odmah prikaz njegovih moćnih djela. Luka kao prvu scenu nakon Isusova krštenja donosi njegovu kušnju u pustinji (4,1-13) u kojoj Isus ima posla s glavnim protivnikom svoga programa, s đavlom. On to ne donosi kao puko izvješće o događaju iz Isusova života, već to izvješće ima svoju prepoznatljivu poruku i pouku. Luka je svoje izvješće tako oblikovao i u nj ugradio toliko simbolike i biblijskih citata da ono poprima duboko teološko značenje ne samo za cijelo Isusovo poslanje, već i za njegove učenike i za Crkvu svakoga vremena. Samo mjesto kušnje, pustinja, u Bibliji ima snažno simboličko značenje Božje blizine i čovjekova suočenja s njegovom voljom, ali i s granicama vlastite moći i zato i sa zavodljivošću napasti. Četrdeset dana podsjećaju na četrdeset godina kušnje naroda na putu u obećanu zemlju. Kao što je narod tek nakon pobijeđene kušnje zaslužio ući u obećanu zemlju, tako i Isus, Izraelov Mesija, može tek nakon što je pobijedio svoga protivnika, đavla, preuzeti svoje mesijansko poslanje. Nadalje, Isus je u kušnji prikazan kao novi Adam koji ne podliježe zamamnim obećanjima napasnika, već ih pobjeđuje i tako omogućuje svima onima koji će ga slijediti nov odnos prema Bogu. Apostol Pavao to izravno formulira: »Kao što su neposluhom jednoga čovjeka mnogi postali grješnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici« (Rim 5,19). Prozreti kušnju Budući da napasnik nikad ne pokazuje svoje ružno lice, kušnju nije lako prozreti. Svaki od tri oblika Isusove kušnje djelovao je privlačno i izazovno. Svaki put đavao Isusa podsjeća na nešto što može lako ostvariti, a što je njemu u prilog. Ipak, Isus se ne da pokolebati. No nije to bilo lako, jer imao je posla s onim koga Novi zavjet ne zove uzalud »knezom ovoga svijeta« (Iv 12,31), pa čak i »bogom ovoga svijeta« koji zna zamračiti čovjeku pogled za pravu stvarnost života (usp. 2Kor 4,4). U svome znanju koje daleko nadilazi ljudsko znanje đavao se znade, kako bi bio uvjerljiviji, lukavo poslužiti i Svetim pismom. No Isus svaki put neumoljivo razotkriva njegovu taktiku otkrivajući i njemu i nama pravi smisao svetopisamskih riječi. Laskavim uvodom »ako si Sin Božji« đavao cilja na riječi psalmista koje je prorok izgovarao pomazujući novoga kralja da u Božje ime upravlja njegovim narodom: »Gospodin mi reče: 'Ti si sin moj, danas te rodih« (Ps 2,7), kako bi olakšao pristup k Isusu. On se pokazuje vrsnim poznavateljem Svetoga pisma, pa ga podsjeća i na drugi psalam u kojem Bog jamči svom pravedniku da je »zapovjedio anđelima svojim da te čuvaju na svim putima tvojim« (Ps 91,11), no Isus znade da je i narod u pustinji kušan samo zato da spozna »kako čovjek ne živi samo o kruhu, nego o svemu što izlazi iz usta Božjih« (Pnz 8,3) i da se čovjek treba klanjati i služiti samo Bogu (usp. Pnz 6,13). Isusovo držanje u kušnji ima snažnu poruku za sve koji ga slijede, a ta poruka glasi: s napasnikom nema pogađanja i kompromisa. Njemu se treba suprotstaviti oslanjajući se posve na Boga i njegova obećanja. Treba znati na vrijeme prozreti podmuklost napasti koja uvijek nastupa u lijepom ruhu, a tek poslije pokaže i svoje ružno lice. U svom romanu Pod suncem Sotone Georges Bernanos lijepo kaže: »Grijeh nikad ne ulazi u čovjeka nasilu nego polako, poput zraka. Kao što je zrak bez boje, mirisa i okusa, tako se i grijeh na početku čini sasvim bezazlenim. Ali kad počne čovjeka razarati iznutra, onda poprimi i boju i miris i okus...« Korizmeno vrijeme suočava nas s najozbiljnijim pitanjima smisla našega života. Svaki se čovjek trajno susreće s kušnjama koje su slične Isusovim. Svatko mora često odgovoriti na pitanje: Smije li materijalna dobra pretpostaviti duhovnima, smije li izlagati svoje zdravlje ili čak svoj život kako bi postao popularan, smije li zbog utjecaja i vlasti zanemariti i svoj odnos prema Bogu? Dobro je učiti od Isusa kako se izlazi kao pobjednik i njega slijediti. Ivan Dugandžić

---

Isusove i naše kušnje

Prva kušnja: Pretvori ovo kamenje u kruh! Isuse, unatoč svojoj gladi nisi pristao na ovaj izazov. Ne želiš svoju božansku moć sebično okrenuti na čudesno ugađanje sebi. Ti ćeš umnožiti kruh, ali samo kad to bude potrebno drugima, mnoštvu u pustinji. Tada ćeš tisuće podariti kruho+m i ostat će ga na pretek. Međutim, kad to isto mnoštvo bude u kušnji da te potraži samo zato jer si im tako lako namaknuo kruha, bit ćeš razočaran njihovim sebičnim nakanama. Rekao si, Isuse, da čovjek ne živi samo o kruhu. Da je tvoja riječ temelj svakog života. Htio bih otkriti tu tajnu života. Petar, tvoj učenik, jednom je to rekao s vjerom i ljubavlju: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga!" (Iv 6,68). Da, Isuse, ti imaš riječ života! Tvoja je riječ istina. Ne dopusti da se zarobimo traganjem za materijalnim sigurnostima i da pritom zaboravimo tvoju riječ, Oslobodi nas od jednostranog zgrtanja sredstava za zemaljski život, Ne dopusti da neprestano osluškujemo glas onoga koji neće nikada prestati kušati čovjeka. Druga kušnja: Dat ću ti sve, ako se meni pokloniš! Isuse, čudim se što se đavao usudio ovako nastupiti. Vjerojatno je ovo njegov očajnički pokušaj. Tebi koji imaš sve, tebi od kojega je sve i po kome je sve, on nudi slavu ovoga svijeta! Ali, Isuse, ono što nije uspio kod tebe, uspijeva kod mnogih od nas. Zar nema među nama toliko zarobljenosti novcem i vlašću? Zar nije čovjek, nažalost, radi bolje zarade i više novca sposoban staviti na kocku vlastito poštenje, potisnuti svoju savjest, pogaziti ljubav prema bližnjemu? Zar nisu toliki sposobni da u borbi za vlast zgaze svoga protivnika i da se pritom služe i nečasnim metodama? Mnogo su nam puta novac i vlast božanstvo, odnosno idol. Trebamo novac, ali u službi života i ljubavi. Treba među ljudima postojati organizirana vlast, ali kao služenje. Nikako drukčije! Zato, Isuse, kad sami ne možemo, ti nas spasi! Treća kušnja: Baci se s vrha hrama; ne boj se! Divan si i jasan, Isuse! Đavao te želi potaknuti da provjeriš koliko te Otac ljubi, koliko si na njegovu dlanu! Međutim, tebi je jasno: ti si Sin Božji i Bog je neprestano Otac. U njegovoj si ruci, kao što smo po tebi i mi na njegovu dlanu. Tebi za to ne treba dokaza, budući da je svaki dan, svaki čas znak te neizrecive ljubavi Božje. Ti ne želiš iskušavati Gospodina! Oprosti nam, Isuse! Mi ga tako često iskušavamo. Cesto sumnjamo je li nas Bog ljubi. Htjeli bismo svakog dana neke čudesne i opipljive dokaze njegove ljubavi. Htjeli bismo dokaze za ono što se ne da dokazati, nego samo iskazati! Oprosti nam za tu skrivenu želju kojom i mi katkad u nekim svojim neumjesnim pustolovinama još uvijek očekujemo da se tada Bog iskaže!

Fra Zvjezdan Linić