SAVEZ S NOOM I KUŠNJA U PUSTINJI - Post 9, 8-15 i Mk 1, 12-15

PUSTINJSKA POBJEDA

Pustinja je mjesto pročišćene odluke. Ona ne poznaje nagodbe ili ustupke. Razloge približava posljedicama do granica kada je odluka neizbježiva. Takva, pustinja postaje i mjesto pročišćena susreta - za dobro ili zlo. 
Gotovo sam siguran da je Isusova izabrana pustinja samo slika one golgotske, koja je kasnije nadošla. U vježbi je predskazana i zadana kasnija pobjeda.

Mojim su venama zaredale kušnje.
Tijelo mi popušta i pada.
Oživi moj duh za pobjede 
koje si mi namijenio u dan Prijelaza.
Obraćen, bit ću svjedok Radosti 
Tvoga evanđelja.

Anton Šuljić

---

Isuse, često smo i mi u napasti moliti te:
• "Pretvori nam kamenje u kruh...
• Riješi mi ovu tešku situaciju...
• Daj da položim ovaj ispit...
• Oslobodi me ove moje teške glavobolje...
• Nađi mi bolje radno mjesto...
...jer ti to možeš, ti si svemoguć, ti si Sin Božji. tebi to nije teško, a meni će značiti tako puno!"
A ti odgovaraš:
• "Ne živi čovjek samo o kruhu!
• Tražite najprije kraljevstvo Božje!
• Tko želi svoj život spasiti, izgubit će ga!"

Pomozi nam Isuse, da te shvatimo i da razumijemo tvoju Riječ!
Isuse, toliko puta smo u napasti da:
• ulazimo u vratolomije života misleći da nas ti moraš čuvati od svake pogibli;
• nerazborito postupamo sa svojim tijelom i zdravljem misleći da ćeš nas ti zaštiti od svakog zla;
• očekujemo da ti brineš za stvari koje si povjerio nama.
Toliko puta te uzimamo kao nekog "robota" koji ispunjava naše želje i pomaže naše pothvate.
A ti odgovaraš:
• "Ne iskušavaj Gospodina Boga svojega!
• Budite mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!
• Drži zapovijedi i živjet ćeš!"
Isuse pomozi nam da te shvatimo! (fra Zvjezdan Linić)

---

 

1. KORIZMENA NEDJELJA

SAVEZ S NOOM I KUŠNJA U PUSTINJI - Post 9, 8-15 i Mk 1, 12-15

Središnja misao liturgije prve nedjelje u korizmi jest Božja zamisao o čovjekovu odnosu prema Stvoritelju koji se oslikava slikom sklapanja Saveza, prijateljskih i ljubavnih odnosa stvorenja i Stvoritelja.

U prvom čitanju (Post 9, 8-15) čitamo o Savezu koji je Bog sklopio s Noom i svim ljudima, te svim živim stvorovima (s pticama, sa stokom i svim zvijerima na zemlji) poslije potopa. Za razliku od Post 15 prema kojemu Bog sklapa Savez prijateljstva s Abrahamom, ocem izabranoga naroda, za razliku od Izl 19 prema kojemu Bog sklapa Savez s izraelskim narodom, prema Post 9, 8- 15 Bog sklapa Savez, veze prijateljstva i ljubavi s Noom, novim Adamom, novim rodozačetnikom obnovljenoga čovječanstva poslije potopa. Bog jamči da je na strani ispaćenoga čovjeka i stradaloga svijeta, te čvrsto obećava da neće nikada više dopustiti da neka veća katastrofa naudi čovjeku i ostalim živim bićima i opustoši zemlju. Čin tog jamstva i lojalnosti prema čovjeku jest sklapanje Saveza, a znamenje tog jamstva je duga u oblaku, kao što je znamenje Saveza sklopljenog s Abrahamom obrezanje. Znamenje Saveza koji je Bog sklopio s izabranim narodom jest Tora (zakon, deset zapovijedi) koju narod treba obdržavati.

U evanđelju susrećemo Isusa u pustinji, kamo ga je »istjerao« Duh, gdje se uronjen u molitvu i post, pripravlja za javni nastup. U pustinji bijaše okružen zvijerima i anđelima koji mu služahu i Sotonom koji ga kušaše. Nama je poznatiji opis Isusova iskušenja u pustinji prema Matejevu evanđelju. On je prošireni opis ovog Markova starijeg, izvornog opisa Isusova boravka u pustinji i njegova iskušenja. Marko je u tom opisu teološki Isusa opisao kao novog Adama i kao uosobljenje izabranoga naroda. Isus je, po volji i izboru Duha Svetoga, izagnan u pustinju. Ona nije ovdje geografsko nego teološko mjesto, mjesto boravka prvih ljudi, njihove sreće i iskušenja, ali i njihova grijeha, mjesto Božje objave Mojsiju i Iliji, mjesto gdje je izraelski narod doživio blizinu Božju, prvu ljubav s Bogom, svojim Zaručnikom, te kušnjama popustio i iznevjerio se Bogu, svome Zaručniku, svojoj ljubavi. Isus je na sebi rekapitulirao sudbinu prvog čovjeka, Adama, stavljenog u »rajski vrt« (Post 2, 8.15) i sudbinu izabranoga naroda u pustinji. On je, »slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakog stvorenja« (Kol 1, 15), u svemu sličan čovjeku osim u grijehu, na sebi ponovio i proživio sudbinu izabranoga naroda Božjega. I Isus je poput prvih ljudi i poput izabranoga naroda bio napastovan da zlorabi svoju moć i slobodu u nadvladavanju gladi i žeđi, tjelesne naslade i svjetske časti i vlasti. Isus toj kušnji nije popustio, nego ju je hrabro nadvladao. On nije popustio napasniku, nego je ostao vjeran svome Ocu, »poslušan do smrti, smrti na križu« (Fil 2, 8). On nije htio ni kruh ni vlast ni čast ni od koga drugoga nego samo od svojega Oca. Napasti vlasti, časti i bogatstva za svoga javnoga djelovanja odlučno se odupro: »Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo« (Iv 4,34). Petru koji ga odvraćaše od najavljena zlostavljanja, muke i smrti, oštro zaprijeti, slično kao i napasniku: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« (Mk 8, 33). Kada ga narod poslije čuda s kruhom htjede proglasiti kraljem, Isus se povuče na samotno mjesto da se moli. (Mk 6, 46).

Isus je drukčije nego Adam, drukčije nego izabrani narod nadvladao moć i silu Zloga. To dokazuje slika o njegovu boravku u pustinji kao u rajskom vrtu: on je ondje opkoljen zvijerima i anđelima koji mu služe. Po židovskoj predaji anđeli su Isusu za boravka u pustinji donosili hranu i piće, kao nekoć Iliji proroku i našim praroditeljima u rajskom vrtu.

Vrijeme korizme je i za nas vrijeme pustinje u kojoj trebamo i mi susresti Boga, te s njegovom pomoći svladati sve kušnje koje nas u našem svagdanjem životu napadaju a kroz kakve je prošao i prvi Adam i izraelski narod i drugi Adam, Isus Krist. Svladati trebamo sve svoje prikrivene želje i težnje, sve napasti posjedovanja, moći, vlasti, oholosti, slobode, neovisnosti da bismo u vazmenoj noći mogli svečano i radosno zapjevati Aleluja, to jest Slavite Gospodina.

Adalbert Rebić

---

Mk 1, 12-15

Perikopa evanđelja nas uvodi u samo središte smisla korizmenog vremena, vremena priprave za tvoju Pashu, Gospodine. Ona nas uvodi u bojno polje našeg vlastitog srca gdje si ti jednom zauvijek pobijedio Zloga koji, ukoliko smo tvoji, više nema nikakve vlasti nad nama. 
Na početku korizme, Isuse, ti se pojavljuješ kao uzor istinskog, autentičnog kršćanina. Ti si svoje djelo otkupljenja učinio. Sada je na nama red da, potaknuti, ohrabreni i prosvijetljeni tvojim primjerom pobjedimo zlo u našem životu. Ti si nam zato i dao primjer da bismo mogli postupiti kao ti. Ti si zato i dopustio da ti se đavao, utjelovljenje zla, i približi i kuša te, kako bi nam otkrio oružje kojim ga i mi možemo pobjediti u našim kušnjama: dao si nam dar Duha Svetoga, dar Duha koji je tebe nagnao u pustinju i čiju si neodoljivu snagu ćutio u sebi, Isuse, kada si se suočio sa Zlim.

Fra Zvjezdan Linić