XVIII nedjelja kroz godinu
Kako s bogatstvom
Opasnost od pohlepe
Zgoda koju je zabilježio Luka na Isusovu putu prema Jeruzalemu otkriva nam da ljudi nisu dolazili Isusu samo sa svojim bolestima, već i s različitim drugim potrebama. Ako netko od Isusa traži pomoć u nastojanju da uđe u posjed baštine koja mu pripada, to u najmanju ruku znači da ima u nj veliko povjerenje. Zato nas iznenađuje i donekle zbunjuje daje upravo taj čovjek naišao na potpuno nerazumijevanje i odbijanje. Isus nije ni najmanje dirnut čovjekovom potrebom. Njegova riječ: »Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?« (Lk 12,14) u svojoj odlučnosti ne ostavlja nikakve nade da bi Isus mogao posredovati u njegovoj parnici. Zašto?
Ako tragamo za stvarnom pozadinom toga slučaja, onda ponajprije nailazimo na pravo prvorodstvakoje su Židovi morali poštivati, a prema kojemu je prvorođencu pripadalo dvije trećine od svega posjeda (usp. Pnz 21,15-17). U ovom slučaju čini se da taj prvorođenac nije bio spreman svome mlađem bratu prepustiti ni trećinu koja mu je po Zakonu pripadala. U takvim prilikama oštećenom čovjeku nije ostajalo ništa drugo nego obratiti se učiteljima Zakona koji su se brinuli se da se vrše njegovi propisi i koji su morali pravedno presuditi. Ako se čovjek Isusu obraća s »Učitelju« (12,13), to samo potvrđuje da upravo od njega očekuje tu zaštitu i pravednu presudu.
Kao i u mnogo drugih slučajeva, Isus se ne da uvući u raspravu o Zakonu i njegovim propisima. I ovom zgodom on pokazuje da pred ljude stupa s novom i dubljom stvarnošću koja nadilazi okvire Zakona i koja od čovjeka ne traži vjernost slovu Zakona, već posve nov način mišljenja i djelovanja. Zato se Isus ne obraća u jednini samo čovjeku koji traži njegovu pomoć, već govori svima: »Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje« (12,14). Čovjekova potreba da se domogne svoje baštine Isusu služi kao dobrodošla prilika da i njega i sve svoje slušatelje upozori na opasnost od pohlepe. Ako se, s jedne strane, nije želio umiješati u naoko banalan neriješen slučaj nasljedstva dvojice braće, s druge strane Isus nipošto nije htio propustiti priliku da sve upozori na nešto puno važnije - da pohlepa za posjedom ne jamči ispunjenje i ostvarenje čovjekova života.
Čovjek nije u onom što posjeduje
Gospodine, ima ih puno koji su upropastili svoje zdravlje radeći prekovremeno da bi zaradili malo više novca i nabavili si neke potrebne stvari ili namjestili vikendicu. Ima ih koji se natežu na sve moguće načine sa svojim najbližima da bi se domogli baštine. Mnogi su izgubili miran san prateći neprestano rast i pad cijena vrijednosnih papira.
Svi oni žrtvuju sve, odmor, osobni mir, obiteljski život, jednostavne radosti sadašnjeg časa jer žele pripraviti i osigurati svoje sutra.
Isuse, čovjek neprestano želi povećati svoj imetak, graditi sreću, povećati moć, postati bogat, sve bogatiji, sanjajući da će u tome uživati u vrijeme svojeg umirovljenja.
Kao da je čovjek sposoban sve predvidjeti, osim naglu bolest, infarkt, nesreću, kad će mu "još ove noći" sve biti oduzeto.
Gospodine, oslobodi nas naših besmislenih planova kojima svoju nadu za srećom temeljimo isključivo na zemaljskim bogatstvima. Nauči nas živjeti u svijetu, a da ne budemo potpuno od ovoga svijeta. Nauči nas da ćemo svoja dobra učiniti plodnima time što ih stavljamo u službu života, i to onog života koji je i više od jela i odijela.
Gospodine, oslobodi nas pogubnog zaborava kojim se čovjek ukruti u sadašnjosti, po kojem sebično zgrće za sebe prolazna dobra i time zaboravlja vlastitu veličinu djeteta koje se obogaćuje istom kad prima neprolazna bogatstva tvoga života.
Gospodine, daj nam budnost srca, duhovnu spoznaju, da bismo razlučivali prava dobra i zahtjevnost sadašnjeg trenutka.
