XVI nedjelja kroz godinu
Marta, Marija
Gospodine, ti vidiš koliko se trsim i mučim. Ti vidiš da mi je stalo da sve bude kako treba, da ništa ne ispadne krivo, Ti vidiš koliko se trsim oko reda i mučim se za svakodnevni kruh.
Ti vidiš, Gospodine, da želim i tebe pogostiti i prirediti ti što je moguće bolji boravak u mojoj kući. Divno je, Isuse, spoznati da si rado dolazio u kuće svojih prijatelja. Rado si dolazio u kuću Marte, Marije i Lazara. Bio si dragi gost njihova doma.
Prepoznajem se, Isuse, u Marti. Želim da izvana sve bude kako treba, da ništa ne nedostaje. Stalo mi je do toga da moj dobar glas ne strada, da po mojem ti budeš zadovoljan. Želim da mi ljudi nemaju što zamjeriti.
Marija je sjela do tvojih nogu. Njoj je najvažnija tvoja prisutnost i tvoja riječ. Gotovo joj zavidim: kako to samo može? Kako ima toliko vremena za molitvu i razmatranje, za tvoju riječ? Kako može trpjeti da drugi oko nje trče, muče se, da rade za nju, a ona mirno sjedi do tvojih nogu? Osjećam ipak da je ona zaista izabrala najbolji dio. Ona je dopustila tebi da je ti pogostiš bogatstvom svoje božanske riječi, svoje ljubavi. I mirno sjedi do tvojih nogu da blaguje od stola tvoje riječi.
Marta, Marta, brineš se i uznemiruješ! Samo je potrebno ovo što Marija radi.
Isuse, daj da to shvatim!
Danas svi ljudi trče, muče se, nemaju vremena, pogotovo ga nemaju za tebe, za tvoju riječ, za trenutke odmora i molitve. Smatraju to najčešće izgubljenim vremenom.
A ti čekaš. Čekaš da se ljudi snađu, da se smire, da otkriju tebe u svojoj blizini. Čekaš da ti posvetimo svoje vrijeme i svoj život.
Čekaš da se sjetimo da i ti postojiš imašoj sredini, da si nam blizu, da nas ljubiš jer si došao da to svi shvate i osjete.
Došao si da nas pogostiš svojom riječju, a mi trošimo svoje sile da te pogostimo svojim ništavilom. Došao si da te prihvatimo kao svog Spasitelja, a mi želimo pred tobom dokazati da smo kako treba, da smo dobri. Došao si da nas prihvatiš takve kakvi jesmo, a mi želimo svim silama pred tobom ispasti bolji i savršeniji: upravo onakvi kakvi nismo. Došao si da nas usrećiš svojom prisutnošću, a mi bismo se htjeli dokazati svojim umijećima,
Isuse, nauči nas kako i danas izabrati onaj najbolji dio koji nam se neće oduzeti.
Iz kratkog opisa evanđeoske epizode u kući Marte i Marije možemo puno toga naučiti. Svojim ponašanjem i riječima progovaraju nam i Marta i Marija. O toj epizodi postoje mnoga tumačenja i vrlo je poznata u duhovnim komentarima.
Isus je rado zalazio u njihovu kuću. Bila je u Betaniji, a to selo nalazilo se blizu Jeruzalema. To mu je bilo pri ruci. A te dvije sestre, a s njima je bio i brat Lazar, primale su Isusa rado k sebi i omogućile mu da se odmori i predahne. Njihov dom bio je Isusu uvijek na raspolaganju. Tako i ovaj puta, kako to opisuje navedena epizoda.
Od Marte možemo naučiti kako pristupiti Isusu i kako se vladati u određenim konfliktnim okolnostima. Isus je došao k njima. Sestre su voljele Isusa. U ovom času, prema opisu evanđelja, Marta je aktivnija u posluživanju. Želi počastiti Isusa najboljim što ima. Za to se zdušno zauzima. U tome je Marta sasvim u redu. Posluživati druge, a osobito Isusa, sasvim je u skladu s Isusovim riječima. On je uvijek zvao na služenje. Ta ni Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi drugima. Tako je sam Isus definirao svoje poslanje. Čak je učenicima prao noge da im na srce stavi tu lekciju evanđeoskog načina života.
Međutim, Marta u posluživanju nije smirena. Dok ona vjerojatno kuha ono što će staviti pred Isusa, i u njoj nešto kuha. Jer njezina sestra Marija ništa ne radi, ne pomaže kako bi trebala. A posla je puno.
U ovom času od Marte bih htio naučiti najprije to da ona ne napada direktno Mariju. Ona želi riješiti problem preko Isusa. Zato ne navaljuje izravno na Mariju nego govori Isusu da on nešto poduzme. To je dobro. Bilo bi i nama bolje kad bismo znali u nekim problematičnim situacijama s našim bližnjima svoj problem najprije reći Isusu, tj. najprije se pomoliti, a ne odmah navaliti na dotičnu osobu. Bilo bi puno manje svađa i nemira, puno manje drama u ljudskom životu.
Od Marte, međutim, ne bih htio kopirati način govora. Ponajprije, nije istina da Gospodin ništa ne mari i da mu nije stalo što radi Marta, a što Marija. Njemu je do svakoga stalo, i Martin prigovor nije u tom pogledu na mjestu. Slično su mu i učenici u oluji na moru prigovoriti: "Učitelju, zar ne mariš što ginemo!", a Isus je sam poginuo za njih, za nas. Isusu je i te kako stalo do svakoga od nas. Marta kao da Isusu prigovara što Marija ništa ne radi. Dakle, bez obzira što se nešto zbiva kako mi ne bismo željeli, ne usudimo se zbog toga Isusu prigovarati.
Nadalje, kod Marte nije u redu što svojim prigovorom želi odmah sugerirati Isusu i ono što bi on trebao učiniti. Daje Isusu gotov recept. On bi trebao reći Mariji da joj smjesta pomogne. U svojim molitvama i mi znamo često Isusu podastrijeti svoje molbe i način kako nam to on treba pomoći. Sigurno je bolje ostaviti Isusu prostor slobode da učini kako se njemu čini da je najbolje, a ne da mu namećemo svoja rješenja. Marta će to shvatiti. Puno kasnije, u času kad je njezinu bratu pozlilo i to opasno, a Isus je bio daleko od njihove kuće, ona je poručila Isusu jednostavne riječi i molitvu: "Gospodine, onaj koga ljubiš, bolestan je." Tu više nema nikakva diktata ili sugestije. Ona vjeruje da će Isus učiniti ono što je najbolje i da mu ne treba ništa određivati.
Od Marije želim učiti način kako se ponašati. Ona se kraj Isusa osjeća sigurnom i zaštićenom. Marta svoje prigovore sigurno izgovara dovoljno glasno da ih Marija, koja je do Isusovih nogu, mora čuti. Međutim, ona sama ne želi reagirati na Martine prigovore. Sve prepušta Isusu. I doista, Isus uzima Mariju u svoju zaštitu. Bilo bi i nama često bolje kad bismo znali u napetim situacijama prepustiti Isusu svoju obranu. On će to uvijek bolje učiniti nego mi sami.
Isus ne sluša Martu i zato ništa ne govori Mariji. Naprotiv, Isus odgovara Marti i nju ispravlja. Čini to s ljubavlju. Dvostruki: "Marta, Marta!" govori o ljubavi kojom Isus i Marti u ovome času želi staviti nešto na srce. Dok se Marta trudi da počasti Isusa najboljim, gubi iz vida ono najbolje čime je Isus došao počastiti njihov dom. A to je njegova riječ. Marija nije bila besposlena. Ona je sjedila do Isusovih nogu i slušala njegovu riječ. Isus je onaj koji je došao poslužiti svojom riječju ovaj dom. Trebalo je to prepoznati kao najglavnije, kao najvažnije. Marija je izabrala bolji dio. On joj se neće oduzeti.
Fra Zvjezdan Linić
