XIV NEDJELJA KROZ GODINU

Dođite k meni svi...

Molim za milost: da se odazovem Gospodinu koji me želi odmoriti!

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti.«
Evanđelisti su nam povremeno zapisivali Isusovu molitvu, njegov razgovor s Ocem. Voljeli bismo da je toga više. Katkad su samo napisali da se Isus povukao u samoću, da je probdio noć u molitvi, da je nakon molitve nešto konkretno učinio kao što je uspostavio Dvanaestoricu. Mi se ne snalazimo u molitvi. Ne znamo kako treba moliti. Zato bi nam Isusov način pomogao i uputio nas kojim smjerom krenuti. Kad je Isus molio ovu molitvu proslave i zahvale, nalazio se u razdoblju svoje misije kad je njegov preteča zatvoren i ušutkan. Također je osjetio da ljudi žele i očekuju nešto drugo od onoga što propovijeda i radi. Upozorava ih da su odbili Ivana jer su ga smatrali strogim, a njega opet ne prihvaćaju iako je blag. Nastupilo je vrijeme određene krize. Upravo u takvom trenutku Isus gleda na svoj odnos s Ocem u potpunom optimizmu. Blagoslivlja ga i zahvaljuje mu. Okreće se i prema malenima i raduje se što oni prihvaćaju njegovu objavu.
Gospodine, kada se mi nađemo u teškoj situaciji, kada doživimo neuspjeh i kad smo u kušnji, često smo ogorčeni i obeshrabreni. I ti si doživio odbacenost gradova u kojima si toliko dobra učinio, ali nisi zbog toga prekinuo svoju misiju ni otišao drugamo. Naprotiv, u takvim trenucima ti zahvaljuješ svom Ocu i upućuješ mu molitvu blagoslova. Nauči nas, Gospodine, toj tajni da znamo u teškim i kriznim situacijama svoga života gledati s optimizmom i govoriti pozitivno. Hvala ti na tvojem svjedočenju i primjeru.
U ovih nekoliko redaka Isus toliko puta zove Boga svojim Ocem. To je nešto nečuveno u religiji uopće. U cijeloj Bibliji i u židovskoj literaturi nigdje ne nalazimo da je netko prije Isusa nazivao Boga svojim Ocem. Ni u jednom psalmu to ne nalazimo. Isus je to prvi učinio. Nakon njega možemo i mi tako Boga zvati. Bog Stvoritelj i Gospodar svega je naš Otac. To bitno mijenja naš odnos prema njemu. Bog nije samo neki Svemoćni, Daleki i Vječni, nego je i Otac koji je prožet svojom očinskom ljubavlju prema nama. Budući da je Otac, Isus mu se može na takav način obratiti. Jer je Otac, možemo ga tako slaviti i blagoslivljati.
Bože, dobri moj Oče, zahvaljujem ti za sve što si učinio meni i onima koji su mi dragi. Zahvaljujem ti za sva dobročinstva koja si mi udijelio. Hvala ti i u ime sviju onih koji se preporučuju u moje molitve i žele da o njima s tobom govorim. Hvala ti što posebno misliš na skromne i malene. Takvi su otvoreni pred tobom i spremni su prihvatiti tvoju volju. Mudri i umni se znaju zatvoriti u svoju mudrost i umnost i biti taoci svoje sigurnosti. Ti nikoga ne odbijaš, ali ne želiš nikome nametnuti svoju ponudu. Samo otvoreni i spremni na susret mogu prihvatiti tvoju objavu. Želim pred tobom biti otvoren.
Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako."
Ovo je jedan od najutješnijih poziva koji čovjek može čuti. Današnji svijet čovjeka zove i privlači, ali da ga iskoristi i zarobi. Čovjek se nakon odziva svijetu i njegovim ponudama vraća umoran i razočaran. Svijet nudi drukčiju ponudu od one koju Bog nudi. Na njegovoj burzi vrijednosti krotkost i poniznost ne kotiraju visoko. Naprotiv. Ovaj Kristov poziv donosi doista odmor i radost. Obećava olakšanje svima koji su umorni i opterećeni. To je poziv Božjeg Srca koje prihvaća svakog čovjeka upravo onda kad mu je najteže. Tome svjedoče brojni primjeri. BI. A. Stepinac je svjedočio iz osobnog iskustva. Iz zatvora piše o svojoj privrženosti Isusu, jer je samo u njega stavljao svu svoju nadu. »U Njega sam uvijek stavljao svoju nadu i nisam se prevario. Neću se prevariti ni ubuduće!«
Gospodine, zoveš me u svoju školu da se učim od tebe. Želiš da budem tvoj učenik. To je škola tvoga Srca. Zoveš me jer znaš da sam umoran i opterećen. Hvala ti na tom pozivu. Hvala što misliš na mene, na moju malenost, na moj umor i moju opterećenost. Otvaram ti svoje srce. Ti ga odmori i utješi.
Gospodine, ti nas zoveš, jer nas voliš. Želiš da budemo s tobom. Nismo samo umorni, nego samo na umoru. Nismo samo opterećeni, nego posrćemo i padamo pod teretom svijeta. Naša srca su nezasitna i pohlepna. Ti nas želiš naučiti blagosti i krotkosti. Blagost i krotkost su prava snaga. S njima mogu biti gospodar svojih poriva koji mi se nameću svojom agresivnošću. Gospodine, želim zajedno s tobom svaki dan kroz ovaj tjedan zahvaljivati Ocu nebeskom za sve što nam je učinio.

Mirko Nikolić

---

Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju (11,25-30) U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moj, i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sin i onaj kome Sin hoće objaviti. Dođite k meni, svi vi, izmoreni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca, i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak, i breme moje lako.«

Ugledajmo se u Gospodina

(Iz Homilija svetoga Ivana Zlatoustoga, biskupa)

Ugledajmo se u Gospodina i molimo za neprijatelje. Gospodina nasljeduj: on, obješen na križu, moli za one koji su ga razapeli. Reći ćeš: Kako mogu biti sličan Gospodinu? Ako hoćeš, možeš. Da ga ne možeš nasljedovati, ne bi on bio kazao: »Učite se od mene, jer sam krotka i ponizna srca« (Mt 11,29). Da nisi u stanju sličiti mu, ne bi Pavao bio rekao: »Nasljedovatelji moji budite, kao što sam i ja Kristov« (1 Kor 1.1,1).
Uostalom, ako ne ćeš nasljedovati Gospodina, slijedi primjer njegova sluge Stjepana; on ga je uistinu nasljedovao. Kao stoje Krist molio za one koji su ga razapeli, tako i sluga: među onima koji su ga kamenovali, dok je bio od svih napadan i primao udarce kamenjem, prikazivao je bol koja ga je razdirala i govorio: »Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh« (Dj 7,60).
Želiš li da ti pokažem drugoga Božjeg slugu koji je podnio još teže muke? Pavao je to koji je rekao: »Triput sam bio šiban od Židova, jednom kamenovan, triput doživio brodolom, jednu noć i dan sam proveo u bezdanu« (2 Kor 11,25). A što je govorio poslije svega toga? »Htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za braću svoju, sunarodnjake svoje po tijelu« (Rim 9,3). Hoćeš li da ti navedem još jednoga i to ne iz Novoga već iz Staroga zavjeta? To je zaista čudnije: duhovnost su apostola dostigli oni kojima još nije bilo zapovjeđeno da ljube neprijatelje, nego da odvrate zlo za zlo, tj. oko za oko, zub za zub. Čuj što kaže Mojsije koga su Židovi više puta prezreli i kamenovali: »Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao« (Izl 32,32). Ne vidiš li kako pravednik spas drugih pretpostavlja svojemu spasu? Ako nisi sagriješio, zašto hoćeš imati dijela u njihovoj kazni? Odgovara: jer kada drugi trpe, nije mi stalo za moju sreću.
Kako bismo mogli postići oproštenje ako mi proklinjemo, a Gospodin nas i njegovi sluge Staroga i Novoga zavjeta potiču da molimo za neprijatelje? Molim vas, braćo, da tako ne postupamo. Inače, što su veći i brojniji primjeri, to će veća biti kazna ako ih ne budemo nasljedovali. Bolje je moliti za neprijatelje negoli za prijatelje jer je zasluga veća. Gospodin je rekao: »Ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici?« (Mt 5,46). Ako, dakle, molimo jedino za prijatelje, nismo bolji od pogana i carinika. No kada ljubimo neprijatelje, postajemo - koliko je to moguće - slični Bogu koji »daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima, i da kiša pada pravednicima i nepravednicima« (Mt 5,45). Zato budimo slični Ocu jer je Gospodin kazao: »Budite, dakle, savršeni kao stoje savršen Otac vas nebeski« (Mt 5,48). Tako ćemo zaslužiti kraljevstvo nebesko milošću i dobrohotnošću Gospodina Boga i našega Spasitelja Isusa Krista kojemu slava u vijeke vjekova. Amen.