| |
Šutnja u monaštvu ima tri značenja. Najprije je ona put do iskrena susreta sa samim sobom. Drugi korak šutnje jest ostavljanje za sobom. Treće značenje šutnje je za monahe sjedinjenje s Bogom. Monasi vježnaju šutnju da svoju dušu otvore za Boga, da bi Bog mogao ući u nju. Pritom postoje dva načina šutnje pred Bogom. Jednostavno sjedim pred Bogom i uživam to da me on s ljubavlju gleda. To je kao kod ljudi koji se vole. Međusobno razgovaraju da se jedno drugom približe. Ali zatim zajednički šute, ne jer si nemaju šta reći, nego jer bi to razvodnilo zajedništvo koje je nastalo razgovorom. Zajedno šute i tako na jedan dublji način postaju jedno. Drugi se način šutnje pred Bogom sastoji u tome da uđem u nutarnji prostor šutnje, u kojemu Bog već u meni prebiva. U ovom prostoru šutnje postajem jedno s Bogom i sa samim sobom.
Šutnja je blagotvorna za moju dušu. Šutnja postaje tada kao ležanje u kadi. S mene otpada stara prljavština. Mogu se posve opustiti. Osjećam se uvijen u Božju ljubav. Želim da te u ovu šutnju pred Bogom uvede anđeo šutnje.
Želim da ti anđeo šutnje podari takve trenutke u kojima ćeš biti sasvim pribran i otvoren za prisutnoga Boga. Samo ako šutiš, možeš biti sasvim u trenutku. Čim počneš razmišljati, razmišljaš o nečemu, i napuštaš sadašnji trenutak. Uživaj šutnju koju ti daje tvoj anđeo i osluškuj Boga koji tvoju šutnju hoće ispuniti svojom ljubavlju.
Anselm Grüm |
