| |
Nada je pouzdano iščekivanje dobre budućnosti. Pavao gleda zajedno vjeru, nadu i ljubav. A teologija je iz toga razvila nauk o trima božanskim krepostima. Nada dakle nije puka ljudska sposobnost. Ona se štoviše od Boga spušta u našu dušu. Odraz je Božji u našoj duši. Osposobljava nas da se protiv svakog beznađa i rezignacije čvrsto držimo nade u uspjeh našega života. Teologija to naziva nadom u spasenje i otkupljenje.
Nada nije samo nešto privatno. Ona nas hoće pozvati da se zauzmemo za siromašne i svoju nadu učinimo plodnom upravo za one bez nade. Nada nam omogućuje zauzimati se za ovaj svijet ne rezignirajući zbog mnogih udaraca sudbine koje moramo podnijeti. Danas je vrijeme velike nade prošlo. Postmoderna se više puno ne nada. Ona ne vjeruje čežnjama. Ona se ponaša trijezno, često i cinično. Upravo zato moramo moliti anđela nade da prati nas i one koji su odgovorni u politici i gospodarstvu.
Nada se izdiže iznad vidljivoga. Ja još ne vidim što bi se moglo dogoditi. Ali se tomu nadam. Nadam se da će bolesniku biti bolje i da će ponovno ozdraviti. Nadam se da ću se dobro i zdravo vratiti s putovanja. Nadam se da ću uspjeti na ispitu. Nadam se da će zajednički razgovori dovesti do dobra rezultata. Nadam se da će se moje odluke dobro odraziti na posao. Ali naša nada ide pritom uvijek dalje prema onome što sada još nije vidljivo. Nada je upravljena na nevidljivo, na spasenje, koje će nam Bog konačno podariti u našoj smrti.
Nada nam daje da nastavimo raditi opušteno i - kako kaže Pavao - strpljivo i vjerno na boljoj budućnosti. Ona zna da ovdje nikada ne možemo ostvariti raj. Vjera u onostrani raj rasterećuje nas od svakoga grčevita nastojanja oko zdrava svijeta.
Želim ti da te anđeo nade prati u tvome nastojanju stvaranja boljega svijeta oko sebe, u tvojoj obitelji, u tvome vrtu, u tvojoj zajednici, u tvojoj zemlji. Trebaš anđela nade kad svi oko tebe tek rezignirano prionu uz svakodnevne poslove. Ne daj da te zarazi njihovo razočaranje. Vjeruj nadi. Ona će raširiti tvoju dušu. Dat će tvojoj duši poticaj da se okrene prema onome što tek treba doći, gdje se u nenadmašivu smislu možemo sasvim osjećati kod kuće. Pavao to ovako opisuje: »Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube« (1 Kor 2,9).
Anselm Grüm |
