2. KORIZMENA NEDJELJA ABRAHAM I PREOBRAŽENJE GOSPODNJE Post 22, 1-18 i Mk 19, 2-10

Hod za Učiteljem na Brdo bio je naš ispit vjere u Njega. Izabrao nas je između Dvanaestorice i poveo na vrh Brda. Htio je da se uvjerimo kako su Njegovi postupci ispravni.
Sve što čini i govori, koliko god nama više puta izgledalo čudno ili možda čak i neprihvatljivo, ima svoj smisao. Zbog svega je toga i došao među nas. Na vrhu Brda zbio se čudesan prizor pred našim očima i dotaknuo naša srca.
Nikada takvo nešto nismo imali prilike vidjeti!
Veliki Prorok i Zakonoša iz davnih vremena razgovarahu s Isusom!
Zaista, bilo nam je dobro
iako smo u isti tren
bili i prestrašeni i radosni.
Da Isus kao Učitelj ispravno postupa, potvrdio je Glas iz oblaka:
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte Ga! Da mi kao njegovi učenici ne sumnjamo u Učiteljeve korake, ohrabrio nas je Glas iz oblaka:
“Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte Ga!
Nakon svega doživljenog
na povratku među ostale,
nas trojica nismo bili sigurni
jesmo li razumjeli
ono što smo vidjeli,
što smo doživjeli
i što nam je Učitelj rekao
dok smo silazili s brda Preobraženja.
Znamo samo to
da je cilj našeg hoda na Brdo bio - naše potpuno pristajanje uz Učitelja, bez obzira
na vremena koja dolaze!

---

ISKUSTVA S VRHOVA

U penjanju na visoku goru odrvenjele noge zastaju i gubim dah. Tko da povjeruje u preobrazbu - tako nestvarnu? Penjaču je jedina stvarnost brijeg. Obzori su sanje, gotovo prividi, tada kada smo brdu u podnožju. Pa ipak bi valjalo vjerovati onima koji su se uspjeli do vrha, već i zbog toga što nam je zadana ista čežnja za obzorom. U njemu se napori odjednom gube u nestvarno-stvarni svijet svakodnevne preobrazbe privida.
Tu negdje, u prostorima zanosnih vrhova Ti postaješ jedini svet u mojim mislima i ja Ti ponavljam:"Dobro nam je ovdje biti, Gospodine!" 
Danas u svojim dolinama nosim Tvoj biljeg i primičem se pragovima obzora u kojem su iskustva s vrhova jedina stvarnost, a Ti posve, posve svijetao, preobražen i bijel poput snježnih planinskih vrhova.

Anton Šuljić

 

---

ABRAHAM I PREOBRAŽENJE GOSPODNJE Post 22, 1-18 i Mk 19, 2-10

Čitanja druge korizmene nedjelje obiluju teološkim porukama. Prvo čitanje, uzeto iz Knjige Postanka (22, 1-18), izvješćuje o Abrahamovoj spremnosti da žrtvuje svoga sina Izaka, jedinoga, ljubljenoga, koji mu je tako prirastao srcu da je Abrahamovu ljubav prema Bogu, izgleda, potisnuo u drugi plan. Kao što drugi narodi u Abrahamovu susjedstvu žrtvuju svoje prvorođence bogovima ubijajući ih, misli Abraham da i on mora svoga sina žrtvovati da bi dokazao ljubav prema Bogu. Zato uze svoga sina jedinca te s njime pođe u krajinu Moriju da ga ondje prinese kao žrtvu paljenicu. Bog mu u odlučnom trenutku preko anđela poručuje: »Ne spuštaj ruku na dječaka -reče - niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svoga sina, jedinca svoga«.
U kršćanskoj predaji Izak je slika Isusa koji je spremno išao u smrt da izvrši Božji spasenjski nacrt prema kojemu smrt ljubljenoga Sina postaje uzrokom i ishodištem pomirenja svih ljudi s Bogom. To je izvrsno protumačio Pavao u poslanici Rimljanima, u odlomku koji čitamo kao drugo čitanje: »Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego gaje za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve daro­vati?... Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu — on se baš zauzima za nas!« (Rim 8, 31-34).
Na drugu korizmenu nedjelju čitamo Markovo evanđelje o Preobraženju Gospodnjem na visokoj gori (Mk 9,2-10). Isus uze sa sobom trojicu od svojih učenika - Petra, Jakova i Ivana - i pred njima se preobrazi. Marko opisuje taj prizor na svoj način, kao što ga na svoj način opisuju Matej i Luka. Marko ističe da Isus trojicu svojih učenika vodi u osamu, same, da budu svjedoci njegova preobraženja. Ističe da je odjeća preobraženoga Isusa bila tako bijela da je »nijedan bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti«. Ta rečenica, puna simbolike, ukazuje na Isusovo božansko dostojanstvo. Petar je bio izvan sebe. Nije znao što da kaže, nego spontano izusti: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu«. Bilo mu je tako lijepo i ugodno kao za blagdan Sjenica. Uto se pojavi oblak, biblijski simbol Božje nazočnosti i zasjeni ih. I ču se glas: »Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!« Sličan se glas Božji čuo i prilikom Isusova krštenja u rijeci Jordanu. Preobraženje i krštenje Isusovo dva su odlučna trenutka Božje objave u Isusovu životu. Prizor preobraženja Marko opisuje kao predokus Isusova uskrsnuća. Ovaj prizor stoji u Markovu evanđelju na vrlo važnom mjestu. Treba imati na umu retke koji prethode ovom izvještaju. Petar u ime svojih drugova ispovijeda vjeru u Isusa: »Ti si Mesija, Krist!«, a Isus svojim učenicima naviješta da će ga u Jeruzalemu svećenici i pismoznanci odbaciti, ubiti, ali da će on nakon tri dana uskrsnuti. Petar ga uze u stranu i počne ga od toga odvraćati, a Isus reče Petru: »Nosi se od mene, sotono, jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!« Tada Isus pozva svoje učenike da ga slijede: »Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom!« (Mk 8, 27-38).
Ista ova trojica učenika koji su doživjeli u preobraženju predokus Kristove uskrsne slave bit će svjedoci i Isusove smrtne borbe u Getsemanskom vrtu. Sve ono što su proživljavali s Isusom prije njegove smrti bit će im jasno tek poslije Isusove smrti. Tek onda će im se otvoriti oči i oni će razumjeti Pisma: daje Mesija, Krist, trebao trpjeti, biti raspet i treći dan uskrsnuti od mrtvih (Lk 24,44-46).
Onaj koji se nada u uskrsnuće mora putem križa poći za Isusom. Ovu misao izvrsno izriče korizmeno Predslovlje koje je usklađeno s izvještajem Preobraženja: »On je učenicima svoju smrt navijestio i na svetoj gori otkrio svoju slavu te im svjedočanstvom Zakona (Mojsije) i Proroka (Ilija) učvrstio vjeru da se po muci i smrti stiže k slavi uskrsnuća«. Preobraženje na gori prodor je Božje svjetlosti u život Isusovih učenika u kojoj su oni spoznali istinsku svjetlost u osobi uskrsloga Isusa. I mi doživljavamo u milosnim trenucima nešto poput Preobraženja kad nam Isus otvara oči da u njegovoj preobraženskoj svjetlosti smijemo vidjeti pravu svjetlost, Boga koji na život uskrsava svakoga onoga koji čvrsto vjeruje. Ovo taborsko svjetlo najčešće prodire u naše srce vrlo skromno, jednostavno, često nezapaženo, a nikad spektakularno, uz pompu, slavlje i svirku i nikad po našoj narudžbi.
Na našem korizmenom putu Bog nas, prosvijetljene izvrsnom svjetlošću — Isusom, poziva da pozorno slušamo Isusa, njegova ljubljenoga Sina i da ga ustrajno slijedimo noseći svoj križ.

Adalbert Rebić

---

Mk 9, 2-10

Gospodine, povedi i nas na vrlo visoku goru, povedi nas što više i dalje od ovozemaljskih niskih briga i poriva, povedi nas iznad svega što nas svakodnevno pritište i muči. Povedi nas sa sobom, Isuse, u novost tvoga života.
Daj nam milost, Gospodine, da vidimo tvoje lice u sjaju i svjetlu, daj nam milost da te vidimo u bjelini i ljepoti koja privlači i koja oduševljava, koja govori o čistoći i smislu života. Isuse, daj nam milost da vidimo tvoje svjetlo lice, da vidimo tvoje bijele haljine.
Povedi nas, Gospodine, na tu vrlo visoku goru! Ima toliko niskih udaraca u životu, toliko razočaranja, da trebamo tvoju pomoć i tvoje vodstvo. Uvedi nas, Gospodine, u svjetlo svoga lica, jer ima toliko tame i mraka u nama i oko nas, da nam je potrebno novo prosvjetljenje, nova snaga, nova bjelina krsne milosti i nevinosti da bismo mogli dalje živjeti.
U času Tvog preobraženja pred učenicima iz oblaka se začuo glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!" 
To je poziv! Vjerujemo ti, Isuse,! Ti si Sin Božji, ljubljeni Sin! Želimo te slušati, poslušati. Ti si vrijedan potpunog povjerenja. Došao si upravo zato da sve sabereš, da nas otkupiš i spasiš. Došao si u ovu našu dolinu, da nas povedeš na visoku goru odakle se vide istinske dimenzije života, pravi njegov smisao. Došao si da podariš smisao svemu što nam izgleda teško, besmisleno i mračno i naučiš nas hodati u novosti tvoga svjetla.

Fra Zvjezdan Linić