U staro doba Jelenje je potpadalo pod upravu gospoštije grobničke, a u crkvenom pogledu pod kaptolsku župu Sv. Filipa i Jakova u Grobniku. Grobnički kanonici dolazili su svake nedjelje u Jelenje te u filijalnoj crkvici Sv. Mihovila vršili službu Božju za tamošnji puk. Crkvica Sv. Mihovila bila je na istom mjestu gdje je i sadašnja župna crkva na vrhu zašumljenog brijega zvanog Gorica. Oko crkvice bilo je groblje. Kad su oko god. 1930. sadili oko crkve kestene, našlo se je ljudskih kostiju veoma plitko (20 cm) zakopanih; isti je slučaj bio god. 1946. kod iskapanja jame za cisternu iza crkve. Kako je groblje oko crkve bilo na vrhu brijega, na kamenitom tlu sa malo zemlje, mrtvace su plitko zakopavali, te je često bura i kiša znala odnijeti ono malo zemlje i otkriti ljesove. Zato je kod osnivanja župe god. 1790. odlučno zatraženo da se osnuje novo groblje, jer je za ovako otvorena mrtva tjelesa bila uvijek opasnost da ih raznose zvijeri, a da se o opasnosti zaraze stanovništva i ne govori. Osim toga car Josip II. je zabranio da groblja budu blizu župne crkve. Tako je ovo staro groblje bilo pomalo napušteno i nabavljeno malo zemljište za sadašnje novo groblje, koje je kasnije proširio župnik Lusser i na njemu sagradio kapelu Sv. Roka.

God. 1790. osnovana je u Jelenju župa, nakon što je god. 1789. dokinut grobnički kaptol. Pod novoosnovanu župu potpala su sela Jelenje, Dražice Male i Vele, Podrto, Podhum, Podkilavac, Miloševo, Gospodsko selo, Lubarsko, Martinovo selo, Brnelići, Ratulje, Lukeževo selo, Zoretići i Kastavska Rečina. Ova potonja spadala je od davnine pod kastavsku i kranjsku civilnu oblast, ali su u crkvenom pogledu podanici Rečine s kastavske strane (selo Kukuljani, Trnovica i Baštijani) spadali pod župu Jelenje. Nad ovih 40-ak kuća vodio je od starine brigu oko duhovne pastve jelenjski župnik i pokapali su se u jelenjskom groblju. God. 1821. u 42 kuće kastavske Rečine bilo je 189 duša, dok je u cijelom ostalom dijelu jelenjske župe na teritoriju grobničke gospoštije u 258 kuća obitavalo oko 1700 stanovnika.

Prvim jelenjskim župnikom bio je postavljen „iuxta regias dispositiones Josephi II“ Petar Grgotić (1790-1796), a naslijedili ga riječki kapucin o. Martin Čabrijan (1796-1799). Iza toga dolazi revni i zaslužni Pavao Lusser (1799-1839) Riječanin, koji je načinio mnogo dobra jelenjskoj župi: sagradio je današnju župnu crkvu, prijašnji župni stan (koji je kasnije ustupljen za pučku školu) i uredio groblje s kapelom Sv. Roka.

Kada je god. 1970. u Jelenju osnovana župa, moralo se odmah pomišljati na gradnju nove župne crkve, jer je tadašnja crkvica Sv. Mihovila bila već premalena za onih 1500 duša, što ih je prvi jelenjski župnik Grgotić primio na brigu. To će zamašno djelo započeti i dovršiti župnik Pavao Lusser.

Župna crkva Sv. Mihovila Arhanđela sagrađena je god. 1813. na mjestu stare kapelice i blagoslovljena 20.08.1814. po biskupu Ivanu Krst. Ježiću. Crkva je završena god. 1821; proširena i uzdignuta god. 1874. Toranj sa bakrenom kupolom je u ratu postradao; god. 1946. je popravljen i uzdignut za 3 m.

Glavni oltar Sv. Mihovila od bijeloga kamena i raznobojnog mramora s kipom Patrona. Župnik Weber dao je obložiti crkvu izvana bijelim kamenom.

Župna crkva Sv. Mihovila posvećena 20. IX. 1874. po biskupu Vjenc. Šoiću.

Pogled od župne crkve u Jelenju prema grobničkim brdima i gradu Grobniku.

Na brežuljku zvanom „Gorica“ obraslom šumicom diže se župna crkva Sv. Mihovila Arhanđela sa svojim odsječenim tornjem. Smještena je između samog mjesta Jelenja i Rječine. Na rubu borove šumice stoji lijepo uređena Kalvarija koju je obnovio god. 1978. župnik Josip Vozila. Sav ovaj prostor oko crkve bio bi podesan za velike vjerske skupove; šumica zauzima 100 x 60 m. i kroz Goricu između borova može asfaltom i auto pred samu crkvu…

Kapela Sv. Roka na župskom groblju u Jelenju, sagrađena god. 1845. kad je prošireno groblje, koje je osnovano još god. 1790. kod osnivanja župe Jelenje.