Ti su Grci čuli o veličanstvenom Isusu i Njegovim riječima punima snage da promijene ljudske živote.
Čuli su o zadivljujućem Isusu i Njegovim djelima u kojima se odražava sva snaga Neba. Čuli su da je taj nevjerojatan Učitelj u Jeruzalemu, jer je blagdan, pa su Ga došli potražiti. Željeli su Ga osobno vidjeti, čuti, dotaknuti, kako ne bi sve ostalo samo na riječima i svjedočanstvu drugih. Uspjeli su Ga pronaći, ali umjesto silnog Učitelja, darovalo im se pšenično zrno
koje mora umrijeti da bi donijelo rod.
Zar je to moguće?
Pa ljudi govore da je on Bog,
a bogove se smatra svemogućima,
bar su ih tako poučavali njihovi učitelji.
Doduše, nisu bili upoznati baš s takvim djelima svojih bogova kakva je činio Isus,
no vjerovali su u njihovu moć.
S Isusom je drugačije.
On ne pripada zboru njihovih bogova.
On je vidljiv, opipljiv, Njega se čuje...
Ako netko prihvaća Isusa, veličanstvenog i silnog, taj mora prihvatiti Isusa i raspetoga na križu.
Zato je i došao na svijet, biti jedan od ljudi.
Teško je prihvatiti križ!
Teško se pomiriti s raspetim Bogom!
Ali vrijedi! Kad ne bi vrijedilo, ne bi to Otac tražio od Sina.
Zna Otac zašto je odabrao križ za Svoga Sina!
Mi smo Božja djeca.
I nama Bog dopušta križeve života.
Zna On zašto ih dopušta! To je Njegova pedagogija!
Josip Šimunović
