| |
Ne obraćam se dakle više ljudima, nego Tebi, Bože svih bića, svih svjetova i svih vremena: ako je dopušteno slabim bićima izgubljenim u neizmjernosti i nezamjetljivom ostatku svemira nešto moliti Tebe, Tebe koji si sve dao, Tebe čije su odluke nepromjenjive kao vječne, dostoj se samilosno pogledati zablude vezane uz našu narav; da te zablude ne izazovu nevolje.
Ti nam nisi dao srce da se mrzimo ni ruke da se ubijamo; daj da se uzajamno pomažemo kako bismo podnosili breme mučna i prolazna života: da male razlike među odjećom što pokriva naša slaba tijela, medu svim nedovoljnim jezicima, medu svim našim smiješnim običajima, medu svim našim nesavršenim zakonima, među svim našim bezumnim mišljenjima, medu svim našim životnim uvjetima nerazmjernim u našim očima i tako jednakima pred Tobom; neka sve te male razlike koje odlikuju atome zvane ljudi ne budu znakovi mržnje i progonstva; neka oni koji pale svijeće u pola bijelog dana da Te slave podnose one koji se zadovoljavaju svjetlošću Tvoga sunca; nek oni koji prekrivaju svoju haljinu bijelim platnom da Ti kažu kako te treba ljubiti ne preziru one koji kažu isto pod ogrtačem od crne vune; nek bude svejedno klanjati se Tebi govorom nastalim od nekog starog jezika ili novijim govorom; neka oni čije je odijelo obojeno crveno ili ljubičasto, koji gospodare malim komadom male gomile ovosvjetskog blata i koji posjeduju neke zaobljene komade neke kovine uživaju bez oholosti ono što nazivaju veličinom i bogatstvom i neka ih drugi gledaju bez zavisti: jer Ti znaš da se u tim ispraznostima nema čemu zavidjeti niti se čime uznositi.
Neka se svi ljudi sjete da su braća! Nek se gnušaju nad nasiljem na dušama kao što se zgražaju nad pljačkom koja silom otima plodove rada i mirna privređivanja! Ako su ratne nevolje neizbježne, ne mrzimo se, ne razdirimo se međusobno usred mira, i upotrijebimo trenutak svog življenja da jednako blagoslivljemo u tisuće različitih jezika, od Sijama do Kalifornije, Tvoju dobrotu koja nam je dala taj trenutak.
Očito je krivo kazati: »Ne kladiti se da Bog postoji znači kladiti se da ne postoji«; jer onaj koji sumnja i traži razjašnjenje sigurno se ne kladi ni za ni protiv.
Voltaire
|
