Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


 

USKRS

SPRAM CVJETNE GALILEJE

U redu sam onih koji još uvijek trče osvjedočiti se... Ne više da su Te ukrali. Ne više da su Tvoje haljine skupljene na jednom mjestu. Ne više da je grob ostao prazan... U redu sam mnogih koji Te žele sresti uskrsla... Samo za tim čezneu sva moja trčanja, skretanja i vraćanja... Nakalemljen na vjeru onoga što "vidje i povjerova", dao sam se na dug put spram Galileje, u kojoj svjeta Tvoja uskrsna pobjeda.

Anton Šuljić

 

 

 




 

Pitanje svih pitanja
Ako je ljudski život kratak i prolazan, kao što jest, onda bi doista jedino stvarno pitanje koje ne bi smio zaobići nijedan čovjek moralo glasiti: Što je s našim mrtvima, s onima s kojima smo do jučer dijelili život? Ili, još puno osobnije, što će biti s nama već sutra, kada se prekine tanka nit našega života? Jedan odgovor se na temelju našega iskustva nameće sam po sebi: Naši pokojni su u grobu, u zemlji, gdje bi inače bili. To je točno! Problem je samo u tome što nas ono ne zadovoljava, što ne možemo ostati kod toga da bi grob bio zadnja točka našega života. Zato je pitanje svih pitanja, završava li sve grobom ili ne? Odgovor na to pitanje povlači posljedice za naš osobni život.
Ako kažemo da sa smrću sve prestaje, da je tu kraj svih ljudskih mogućnosti, dolazimo u sukob s najdubljom potrebom i čežnjom ljudskoga srca, a to je živjeti, živjeti i samo živjeti. Može se dogoditi da čovjek u trenutcima teške bolesti ili patnje i uzdahne: Kamo sreće daje što prije umri­jeti! No to nije nikakav dokaz da bi taj čovjek doista i želio radije umrijeti nego živjeti. On time samo izražava težinu svoga trpljenja. Na to upozorava A. Solženjicin kad na usta jednoga svog junaka ovako razmišlja: »Kad bi mi ostalo samo toliko prostora da se mogu oprijeti samo jednom nogom, a sve ostalo bi oko mene bila provalija i bezdan, i kad bi godinama morao tako stajati, ja bit i tada želio živjeti.«
To je prava istina o čovjeku. Svatko bi želio živjeti, unatoč siromaštvu, starosti, bolesti ili ne znam kakvoj drugoj nevolji. Ta želja jača je od svega.
Ako na postavljeno pitanje odgovorimo da s grobom ne završava sve, moramo biti 'na čistu' tko je taj tko će nam omogućiti život onkraj groba, jer naše je iskustvo da to ni najmoćniji ne mogu. Svetkovina Kristova uskrsnuća jedini je pravi odgovor na to pitanje. To je jedina zraka nade koja je iz Božje besmrtnosti prodrla u našu ljudsku smrtnost, to je jedino uže spasa koje nam je pruženo iznad provalije našega prolaznog života.

Nečuvena poruka
Koliko je Isusovo uskrsnuće bilo neočekivano i iznenađujuće, možemo vidjeti i iz ovoga kratkog teksta današnjega evanđelja. Na uskrsno jutro sve je drukčije nego se očekivalo. Zapravo, sve je izvrnuto na glavu. Isusovi mučitelji mislili su da je njegovim polaganjem u grob sve završeno. Mislili su da su se zauvijek riješili neugodnoga proroka koji je uznemirivao njihove prljave savjesti. Pokopali su ga, na grob su navalili veliki kamen i još k tomu postavili stražu, kako bi isključili svaku neugodnost.
I Isusovim prijateljima se činilo da je sve gotovo. Činilo im se da su s njegovim mrtvim tijelom pokopane i sve njihove nade koje je u njima budio. Razbježali su se u strahu da i njih ne snađe ista sudbina. Još teže od gubitka voljenoga Učitelja za njih je bio osjećaj da je zašutio i Bog u čije ime je Isus govorio, čijom je snagom činio tolika čudesa. Je li moguće da je to bio samo lijep san koji je netragom nestao?
A onda nečuvena poruka žena o nezamislivome preokretu koji se zbio na Isusovu grobu. Marija Magdalena na putu prema grobu imala je samo jednu brigu, kako odvaliti kamen s vrata groba, da bi mogla pomazati mrtvo tijelo. A onda, na veliko iznenađenje, nalazi kamen odvaljen i grob prazan, tijela nema. No time još nije nastupilo vrijeme uskrsne radosti. Pomišljajući na moguću krađu mrtvoga tijela, ona javlja učenicima: »Uzeše Gospodina iz groba i ne znamo gdje ga staviše« (Iv 20,2). Petar i drugi učenik nisu laka srca krenuli na grob, jer im se vijest činila nevjerojatnom.
Zašto toliko pomutnje i zbunjenosti? Sve nam to otkriva kako je uskrsnuće događaj koji nadilazi sva čovjekova iskustva i kao takav nema usporedbe u ljudskome životu. Isusovo uskrsnuće je događaj koji se zbio u prostoru i vremenu, a istodobno nadilazi i prostor i vrijeme. Isus se nije vratio u ovozemaljski život, nego je ušao u slavu Očevu. Zato nije dosta da se Uskrsli pojavi pred učenicima, on sam se mora dati od njih prepoznati. Tek kad Uskrsli Mariju pozove po imenu, ona će ga prepoznati (20,15sl). Slično je i prilikom ukazanja svim učenicima u dvorani posljednje večere. Oni ga prepoznaju tek na njegovu riječ: »Mir vama!« (20,20).

Preobražajna snaga Uskrsloga
Protivnici kršćanstva znaju reći kako se pojavom Isusa Krista i njegovim uskrsnućem nije ništa bitno promijenilo na ovoj zemlji. Ta tvrdnja nama kršćanima može biti samo dobrodošao poticaj da ozbiljnije razmišljamo o toj središnjoj istini kršćanske vjere. Tijek svjetske povijesti nije se vidno ni u čemu promijenio. Nisu se promijenili ni moćnici koji tu povijest usmjeruju. Svi su oni nastavili i dalje živjeti i djelovati kao da se ništa nije dogodilo. Nitko od velikih svećenika nije snosio odgovornost za Isusovu smrt. Pogotovo ne Pilat. Istina, on će 36. g. p. Kr. biti povučen i protjeran u Galiju, ali ne zato što je Isusa osudio na smrt, već zato što nije uspijevao spriječiti sve češće pobune u Palestini.
Ipak s Isusovim uskrsnućem sve se bitno promijenilo, jer su se promijenili svjedoci njegova uskrsnuća. Njihova posvemašnja zbunjenost pretvorila se u neviđenu odlučnost, a tuga u radost. Oni su novi ljudi spremni s tom nečuvenom viješću suočiti čitav svijet. Poruka uskrsnuća bila je jedina prava novost u ovom svijetu. Na njoj je nastala Crkva koja je svijetu podarila kršćansku civilizaciju i kulturu. Tom porukom ona je uspjela pokvarenome rimskom carstvu udahnuti novi život, dokinuti ropstvo, a barbarske narode privesti kršćanskoj uljudbi.
Danas, kad smo suočeni s tolikim znakovima povrat­ka u poganstvo i nove oblike barbarstva Crkva je pozvana da poruku novoga života po Isusovu uskrsnuću ponovno uvjerljivo navijesti. To se ne može kritizirajući izopačenosti današnjega svijeta, već po uzoru na prve kršćane živeći uvjerljivo novošću života (usp. Rim 6,4). Oni nisu pobijedili rimsku raskalašenost snažnim riječima već uvjerljivim čednim životom. Rimljani nisu uspjeli kršćanima nametnuti kult cara kao božanstva zato što se našlo toliko kršćana spremnih i umrijeti, ali se ne odreći svoga jedinog Gospodina, Krista. Današnji kršćani bit će ponovno sol zemlji ne isticanjem broja onih koji se smatraju kršćanima, već kad se budu mogli pohvaliti da kao kršćani ne čine pobačaj, da poštuju bračnu vjernost i svetost braka, da ne varaju i ne izrabljuju slabijeg...

Ivan Dugandžić


Uskrsnuo si, Gospodine Isuse!
Uskrsnuo si za mene, za nas, za svakog čovjeka. Pobijedio si grijeh, mržnju, zlo i tamu svijeta zato da i mi uskrsnemo.
Pomozi nam da uskrsne naša vjera, naša nada i naša ljubav! Uskrisi u nama novu snagu da te slijedimo i da te svjedočimo u tajni tvojega vazmenog otajstva, u tajni tvoje smrti i uskrsnuća.
Isuse, ne dopusti da nam bolna iskustva gubitka, nesreće i straha zatamne pogled na tvoje svjetlo. Ne dopusti nam da potonemo u beznađe i da nas dotaknu negativni osjećaji koje si ti pobijedio svojim uskrsnućem.
Uskrsni, Gospodine, u srcima onih koji više ne vjeruju u snagu prijateljstva i dobrote. U svima koji su dopustili da im srce nagrize mržnja, želja za osvetom i za sigurnošću stečenu nasiljem.
Isuse, uskrsni u djeci koja se rađaju, uskrsni u ljudima koji traže snagu za život, za sebedarje. Uskrsni u svima koji su ranjeni u tijelu, u duši, ili u duhu.
Grob nije mogao tebe, začetnika života, zadržati u svojem krilu. 
Dođi, Gospodine Isuse! Trebamo te. Tvoje uskrsnuće novost je i nada svijeta. Tvoje uskrsnuće jedina je stabilna točka u svemiru koja sve pokreće, od koje sve dolazi i koja sve k sebi privlači. Tvoje uskrsnuće stvarnost je bez završetka. Slaveći tvoje uskrsnuće, Isuse, danas i svake nedjelje, ne slavimo tek minuli događaj nego tebe uskrsloga. Slavimo tvoj izlazak iz vremena u novo postojanje, slavimo svoju budućnost.

Fra Zvjezdan Linić