Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


 

ČITANJE PRVE KNJIGE O KRALJEVIMA

U one dane: Pomoli se Salomon u Hramu ovako: „I tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi imena tvoga jer je čuo za veliko ime tvoje, za tvoju jaku ruku i za tvoju mišicu ispruženu – ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve što te zaište tuđinac, da bi upoznali svi narodi zemaljski ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da bi znali da je ime tvoje zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.“

                                                                                     Riječ Gospodnja.            

PSALAM (Ps 117, 1.2)


IX nedjelja kroz godinu
VJERNOST GOSPODNJA OSTAJE DOVIJEKA


Nakon što je Salomon sagradio jeruzalemski Hram, uputio je Bogu ovu molitvu: „I tuđinca, Gospodine, koji nije od tvojega izraelskoga naroda, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga…ako dođe i pomoli se u ovom Hramu, usliši ga s nebesa…da bi upoznali svi narodi zemaljski Ime tvoje“. Divna je to molitva koju nadahnjuje proročki duh što u Gospodinu gleda ne samo Boga Izraelova nego Gospodara svih naroda kojemu se svaki čovjek može obratiti da zadobije milost.

Evanđelje donosi opis događaja za koji se može reći da potvrđuje ispravnost te molitve. U Kafarnaumu je rimski časnik čuo govoriti o čudesima koje je Isus činio i odlučio je moliti ga za ozdravljenje svoga sluge koji mu je bio vrlo drag. No, budući da je bio poganin, nije se usudio približiti Isusu pa je k njemu poslao starješine židovske. Ovi su rekli Gospodinu: „Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio“. Iako stranac, satnik je bio prijatelj Židovima, divio se njihovoj vjeri – a možda je po njoj i živio; čak je dao sagraditi sinagogu o svom trošku. Ipak on ne misli da mu to daje neko pravo da se izravno obrati Učitelju. Štoviše, kad se Isus htio uputiti njegovoj kući, poslao je satnik prijatelje s porukom: „Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj…Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj“.

Velika je njegova poniznost, ali je još veća njegova vjera, tako da se sam Isus zadivio i rekao: „Ni u Izraelu tolike vjere ne nađoh“. Takvoj vjeri odgovara čudo učinjeno izdaleka; i tako je bio uslišan stranac koji se obratio Bogu Izraelovu prisutnom u Kristovoj osobi. Satnikova dobrota kojom se brinuo za bolesnog slugu, njegova poniznost, njegova vjera tako su ispunjavale njegovo srce da je bio spremniji primiti Spasiteljevu milost nego što su to bili mnogi pripadnici izabranog naroda. Isus je doista Spasitelj sviju: njegovo je spasenje za sve ljude, on ne pravi razlike između Židova i pogana: gdje god naiđe na poniznost i vjeru dariva se i izdaleka, makar da ga čovjek još dobro ne poznaje, kako je to bilo kod satnika.

S druge strane, samo je jedan Spasitelj za čitavo čovječanstvo, samo je jedna vjera i jedno Evanđelje. Nemoguće je drugdje naći spasenje. Zbog toga sveti Pavao upozorava na one koji „hoće prevratiti Evanđelje Kristovo“(2. čit.) i ne oklijeva reći: „Kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet!“ Apostol se ne boji da će zbog nepopustljivosti za obranu Evanđelja steći neprijatelje pa svetom smjelošću tvrdi: „Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga“ (Gal 1, 10).  

 
 
Untitled Document