Content on this page requires a newer version of Adobe Flash Player.

Get Adobe Flash player


VI NEDJELJA KROZ GODINU

ISUS ISCJELJUJE GUBAVCA - Mk 1, 40-45

Ulomak Markova evanđelja koji pročitasmo opisuje Isusov susret s gubavcem, čovjekom kojega je židovsko vjersko društvo protjeralo u izolaciju, na rub egzistencije. Isusov susret s gubavcem opisuje jedini Marko.

Bolest »guba« (hebr. cara'at) često se spominje u bi­blijskim tekstovima. Obično je to neka ružna kožna bolest i ne mora nužno biti guba (lat. lepra). Tko je obolio od takve bolesti nije smio prebivati u naseljenim mjestima niti dolaziti u dodir s ljudima. Morao je izbjegavati druženje s ljudima i živjeti u izolaciji. Kad bi prolazio naseljenim mjestima morao je vikati »nečist!«, da bi ga se ljudi klonili. Takav je bolesnik bio po Levitskom zakoniku (Lev 13, 1-2.45-46) nečist, tj. nije mogao su djelovati u hramskom bogoslužju: nije smio prisustvovati žrtvama, niti zajedno s drugima moliti. Njegovo je ozdravljenje bilo uspoređivano s uskršavanjem mrtvaca I kad je nekim čudom ozdravio, morao se pokazati svećenicima, prinijeti žrtvu i biti javno proglašen »čistim« da bi se mogao družiti s ljudima i zajedno s njima Boga moliti i žrtve mu prinositi.

Takav je čovjek - gubav, nečist i iz društva izdvojen - pri kraju Isusova radnoga dana u Kafarnaumu pri šao k Isusu, kleknuo preda nj i zamolio ga da ga oči sti. Tim činom jadni je čovjek izrazio svu svoju nevolju, sav svoj jad: ne mogu dalje, ne mogu više, jedino mi n možeš pomoći, da se oslobodim izoliranosti, samoiV Tim je činom ujedno priznao Isusa bićem obdaren i i božanskim autoritetom i nadnaravnom moći. «Ako hoćeš, možeš me očistiti!« (Mk 1, 40). Zanimljivo: ne kaže »možeš me ozdraviti!«, nego »možeš me očistiti!«. Hoće biti čist, slobodan od svake nutarnje i vanjske prljavštine. Želi biti pomiren sa samim sobom, oslobođen stalnih nutarnjih pritisaka, prigovora, nutarnjih muka. Ali kako postati »čist«?

Marko pokazuje postupak ozdravljenja, odnosno očišćenja tog jadnika. Prvo, Isus je nad gubavčevom duhovnom i tjelesnom nevoljom ganut, dirnut i pogođen. Isus suosjeća s čovjekom kojega je pogodila bolest, nečistoća, nevolja. Time što mu je dopustio da mu se približi, da padne pred njime na koljena, Isus je već prekršio židovske vjerske norme ponašanja prema gubavcima: bilo je naime najstrože zabranjeno komunicirati s gubavcima. Drugo, Isus mu pruži ruku. Nudi mu da s njime uspostavi prijateljstvo. Isus premošćuje odmak koji je Levitski zakonik stvorio prema takvu bolesniku. On ruši zid koji je podignut između čovjeka i čovjeka. Isus je prijalelj grješnika, carinika, preljubnika, prijatelj svih onih koje je židovski vjerski zakon izbacio iz svoje sredine (ekskomunicirao iz zajedništva), te gurnuo na rub društva. Treće, on ga se dotače, zapravo zagrli ga. Svakom bi se čovjeku gadilo i pogledati gubava čovjeka. A Isus mu pruža ruku, stišće ju, zagrli ga. Hoće da iz njegove ruke u ruku sugovornika prijeđe njegova spasenjska, spasotvorna, iscjeliteljska sila. I reče mu: »Hoću, budi čist!« Isus ga poziva da ispita svoju savjest, svoju nutrinu, svoje srce. Bolestan, odnosno nečist čovjek mora sam nešto poduzeti, a ne samo od drugoga iščekivati pomoć. Čovjek mora sam sebi pomoći, mora poduzeti postupak čišćenja i ozdravljenja. Treba smoći snage pa se osoviti na svoje noge,"čvrsto stati pred Boga i reći mu: hoću biti čist, zdrav, iscijeljen. I bolesnik se odmah očisti. I daje mu upute koje su sasvim u skladu s Levitskim zakonom. Isus poštuje starozavjetni Zakon. I hoće da ga drugi poštuju u mjeri u kojoj taj Zakon služi i pomaže čovjeku. Isus nije došao ukinuti Zakon, nego ga ispunili (usp. Mt 5, 17).

I Isus mu zaprijeti: »Pazi, nikomu ništa ne kazuj!« (Mk 1, 42). A ovaj, »čim iziđe, stane uvelike pripovijedati i razglašavati događaj tako da Isus više nije mogao javno uči u grad, nego se zadržavao vani na samotnim mjestima« (1, 43-44). I događa se paradoks: Isus koji je izoliranoga, odbačenoga uzeo u zajednicu, biva izbačen iz društva, iz grada, te se mora skrivati po samotnim mjestima. Marko je time ukazao na Isusovu smrt na križu, izvan grada, na Golgoti. S križem na ramenima, Isus je izlazeći iz grada ponio naše grijehe, naše nečistoće i u smrti na križu uništio ih da bismo mi bili čisti i zdravi. Isus za nas umire izvan ljudskog društva, sam, osamljen. Tek je nekoliko najvjernijih osoba bilo s njime pod kri­žem. U smrti na križu Isus konačno pobjeđuje demone, sile tame i mraka. Raširenim rukama na križu pokazuje kako sve ljude, i čiste i nečiste, bezuvjetno prima, dotiče ih se, grli ih i sve ih ozdravlja od nečistoće, spašava od sile grijeha.

 

 

LITURGIJA ZA NAJMLAĐE

Isus ozdravlja Petrovu punicu. Spasitelj liječi mnoge bolesnike. On oslobađa mnogo ljudi od zloga duha. Svi traže Spasitelja. A on moli. Zatim ponovno naviješta Radosnu vijest o velikoj sreći u Kraljevstvu nebeskom.

Došla nam je zima i stoga jedna mozgalica za ovaj tjedan.